Izraelski premijer Benjamin Netanyahu ponovo je nastupio s porukom upozorenja upućenom Zapadu, predstavljajući aktuelni rat u Gazi kao dio šire civilizacijske borbe i implicirajući da su potezi Izraela nužni kako bi se spriječila globalna prijetnja. Takva retorika, poznata još iz ranijih faza „rata protiv terorizma“, ponovo pokušava preusmjeriti fokus sa konkretnih pravnih i humanitarnih pitanja na apstraktni narativ o opstanku Zapada.
No, iza tih riječi stoji sasvim drugačiji međunarodnopravni kontekst nego ranije.
Upozorenje koje dolazi u pogrešnom trenutku
Netanyahuova upozorenja Zapadu dolaze u trenutku kada se protiv države Izrael vodi postupak pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ), a protiv samog premijera i bivšeg ministra odbrane postupak pred Međunarodnim krivičnim sudom (ICC). To značajno mijenja težinu i značenje njegovih izjava.
ICJ nije presudio da je Izrael počinio genocid, ali je utvrdio da postoji razuman rizik da bi djela u Gazi mogla potpasti pod Konvenciju o genocidu, te je naložio privremene mjere. Te mjere nisu političke preporuke, već pravno obavezujuće odluke najvišeg suda Ujedinjenih nacija.
U isto vrijeme, Tužilaštvo ICC-a zatražilo je naloge za hapšenje Netanyahua zbog sumnje na ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, uključujući kolektivno kažnjavanje civilnog stanovništva i uskraćivanje osnovnih sredstava za život.
U tom kontekstu, Netanyahu više ne nastupa kao lider koji „upozorava“, već kao političar čije se odluke nalaze pod ozbiljnim pravnim povećalom.
Retorika zamjene teza
Ključni problem Netanyahuovih poruka Zapadu leži u stalnoj zamjeni teza. Umjesto odgovora na vrlo konkretna pitanja – razmjernost vojne sile, zaštitu civila, humanitarnu katastrofu i poštivanje međunarodnog prava – fokus se prebacuje na narativ „mi ili oni“.
Takva logika ima dugu historiju, ali u savremenom svijetu ona sve teže prolazi. Zapadne države, čak i one koje su dugoročni saveznici Izraela, nalaze se pod pritiskom vlastite javnosti, sudova i međunarodnih institucija. U tom smislu, Netanyahu ne upozorava Zapad – on ga zapravo stavlja u neugodnu poziciju između političke lojalnosti i pravnih obaveza.
Problem koji se ne može riješiti retorikom
Za razliku od ranijih decenija, današnji globalni poredak više ne funkcioniše isključivo na osnovu savezništava i sile. Međunarodno pravo, koliko god nesavršeno bilo, postalo je faktor koji se ne može ignorisati bez posljedica.
Netanyahuove izjave mogu imati efekta u političkoj areni i medijskom prostoru, ali one ne brišu sudske procese, niti mijenjaju činjenicu da se Izrael i njegov politički vrh nalaze u najtežoj pravnoj situaciji od osnivanja države.
Ako je ovo upozorenje Zapadu, onda je ono istovremeno i priznanje: stari obrasci opravdavanja više ne funkcionišu bez otpora.
Zaključno
Netanyahu ne govori iz pozicije snage kakvu pokušava projicirati. Njegove poruke Zapadu dolaze iz svijeta u kojem se politička retorika sudara s međunarodnim sudovima, a savezništva s pravnim odgovornostima.
Zapad to vidi.
I upravo zato ova upozorenja zvuče sve manje kao upozorenja – a sve više kao pokušaj kontrole narativa u trenutku kada kontrola klizi iz ruku.



