Kada kanadski premijer Mark Carney kaže da partnerstvo s China “Kanadu dobro pozicionira za novi svjetski poredak”, to nije lapsus.
To je signal.
Ne prijetnja.
Ne ideologija.
Nego hladna procjena.
Svijet više ne funkcioniše po pravilima u kojima se samo Washingtonu klimne glavom, a ostali se nadaju da neće ispasti kolateral.
Carney: prilagođavanje bez galame
Kanada ne govori o “osovinama”, “civilizacijskim ratovima” ili “ekspanziji”.
Govori o pozicioniranju.
To je rječnik:
- finansija
- logistike
- dugoročnog preživljavanja
Carney ne kaže da Kina vlada svijetom.
On kaže da ignorisati Kinu više nije opcija.
To je realizam, ne lojalnost.
Trump: povratak geografije sile
S druge strane imamo Donald Trump, koji ne govori jezikom tržišta nego jezikom teritorije.
Grenland, Panama, “kontrola”, “sigurnost”, “naše interese” —
to je politika 20. stoljeća, vraćena u HD kvalitetu.
Trumpov svijet je:
- nulta suma
- mi ili oni
- granica kao rješenje
Carneyjev svijet je:
- multipolaran
- pregovarački
- nestabilan, ali neminovan
Grenland kao simbol
Grenland nije samo led.
To je test.
Ko još vjeruje da se zemlja može “širiti” bez posljedica, taj nije shvatio da se imperije danas ne ruše ratovima — nego izolacijom, sankcijama i gubitkom povjerenja.
Trump vidi prostor.
Carney vidi mrežu odnosa.
Šta je zapravo “novi svjetski poredak”?
Nije zavjera.
Nije centralni plan.
Nije jedna sila.
To je:
- svijet bez centra
- svijet s više istina
- svijet u kojem se manji igrači moraju kretati pametno ili nestati
Kanada to razumije.
Mnoge evropske zemlje to još glume da ne vide.
A SAD se lome između nostalgije i realnosti.
Antiportal zaključak
Novi poredak se ne nameće – on se dešava.
Ko ga prihvati tiho, ima šansu da utiče.
Ko viče i prijeti, završava sam.
Carney to zna.
Trump to osporava.



