Visoko je rijedak slučaj gdje se arheologija, politika, identitet i želja za čudom sudare na istom brdu. I gdje je pitanje šta je istina postalo važnije od pitanja šta je lijepo vjerovati.
Šta je stvarno (i nesporno)
Visoko je historijski izuzetno važno mjesto
- Srednjovjekovni grad Visoki bio je političko i trgovačko središte bosanske države
- Tu se kovao novac, pisale povelje, okupljala vlast
- Okolina je puna dokazanih arheoloških slojeva (srednji vijek, Rimljani, Iliri)
Ovo nije mit. Ovo je čista, potvrđena historija.
Podzemni tuneli Ravne postoje
- Tuneli su fizički stvarni
- Neki dijelovi su stari, neki su kasnije proširivani
- Postoje tragovi ljudske obrade, suhozida, prolaza
Ali:
njihova starost, namjena i kontekst nisu naučno potvrđeni.
Gdje počinje mit
“Bosanske piramide”
Tezu o piramidama lansirao je Semir Osmanagić.
Tvrdnje:
- Brdo Visočica = Piramida Sunca
- Starost: 12.000+ godina
- “Najveća i najstarija piramida na svijetu”
Problem?
- Nijedna relevantna arheološka institucija nije potvrdila ove tvrdnje
- Geolozi su pokazali da je riječ o prirodnoj formaciji brda
- “Betonski blokovi” su prirodni sedimentni slojevi
Drugim riječima:
nema dokaza da su to piramide građene ljudskom rukom.
Zašto se priča ipak održala?
Jer mit ne živi od dokaza, nego od potrebe.
- BiH je zemlja sa slomljenim narativom
- Ljudi žele nešto veliko, staro, moćno
- Nešto što kaže: “Nismo samo rat i tranzicija”
I tu Visoko postaje projekcija kolektivne želje, ne arheološka činjenica.
Najopasniji dio priče
Kad se:
- pseudoarheologija
- nacionalni ponos
- turizam
- politika
pomiješaju — istina postaje sporedna.
Neki stvarni lokaliteti su:
- zapušteni
- oštećeni
- zanemareni
jer nisu “dovoljno spektakularni”.
To je cijena mita.
Zaključak (bez cinizma)
Nema dokaza da u Visokom postoje piramide
Postoji izuzetno bogata, stvarna historija
Mit je zanimljiv, ali ne smije zamijeniti nauku
Možda Visoko ne treba piramide.
Možda je problem što nismo naučili cijeniti ono što zaista imamo.
A to je ponekad teže nego izmisliti čudo.
