BiH je odlučila da u narednoj godini izda 7.427 dozvola za strane radnike — građevinari, mesari, pekari, kuhari i ostale brigade. To nije broj radnih mjesta koje smo otvorili za naše mlade. To je broj radnih dozvola koje smo izdali da popunimo rupe koje su napravili naši sinovi i kćeri, a koje smo mi otjerali! To je direktna i brutalna mjera našeg političkog i ekonomskog kolapsa.
U Federaciji 4.500, u RS-u 2.000, u Brčkom 927. Od tog broja – 2.350 su produženja. Dakle: ne novi ljudi, nego ista stara priča, ista radna snaga, samo s drugim pasošem. Najviše mjesta ide građevinarima (1.760 dozvola), a odmah za njima: prehrambena industrija – mesari, pekari i slastičari (1.060). Treći na listi – turizam, kuhari i barmeni (560 dozvola)…
Pekari, mesari, kuhari, građevinari – to su poslovi koji su držali svaku čaršiju, svako selo i svaki grad u životu. To je kičma ekonomije. A sada, da bismo popunili te pozicije, moramo uvoziti ljude s tri kontinenta.
Država kao agencija za zapošljavanje stranaca
Ovo je priča o tome kako se država, umjesto da se bori za svoju djecu, pretvorila u agenciju za zapošljavanje stranaca. Izdavanjem 7.427 dozvola potpisujemo da ne vjerujemo da možemo zadržati svoje ljude.
Dok se mi ovdje prebrojavamo po troplemenskom principu, neko nam iz Azije dolazi da radi posao koji našima nismo htjeli platiti. Za koju Bosnu se mi borimo? Za onu u kojoj će naša dijaspora slati novac, a uvozni radnici ga trošiti ovdje, dok nam je domicilno stanovništvo otpisano?
Naša vlast, umjesto da digne plate, ukine parafiskalne namete i sredi korupciju, radi najlakše – uvozi jeftiniju radnu snagu. Time direktno šalje poruku našoj omladini: Niste nam potrebni, naći ćemo druge koji su manje zahtjevni.
Kud plovi ovaj brod?
Jedino gore od odlaska iz Bosne je ostati u njoj i gledati kako je grade tuđi ljudi, jer tvoja vlast nije marila za tvoje dostojanstvo.
Ovaj trend nije samo ekonomska šteta; to je moralni kolaps i dokaz da vladajući ne brinu o vlastitom narodu, već samo o kratkoročnoj dobiti poslodavaca. BiH je stvorena da je grade njeni građani, znanjem i znojem, a ne da se pretvara u prolaznu stanicu za radnike bez prava i glasova.
Aferim, majstori! Uskoro ćete moći sami za sebe da glasate. Ili, možda, uvedete pravo glasa Nepalcima, Indijcima i svima kojima ste prvo prebrojali radne dozvole, a tek onda krvna zrnca! Jer, ako tako nastavite, ovaj brod će potonuti, a na jarbolu će ostati da vijori zastava apatije i tuđinske rabote!
Kome gradimo BiH? Izgleda, onima koji su najjeftiniji. A naše dostojanstvo? Ono je u kvoti za izvoz!
