Jedan 71-godišnji muškarac u Kini postao je prvi živi primalac transplantirane jetre genetski modificirane svinje, kako je detaljno opisano u novom kliničkom izvještaju. Operacija je u početku ocijenjena uspješnom, ali su se pojavile komplikacije, te je pacijent preminuo 171. dan nakon zahvata. Tim koji stoji iza procedure tvrdi da je ovo dokaz da transplantacija svinjske jetre može izaći iz domena teorije, iako predstoji još mnogo rada na usavršavanju ove tehnologije.
Pacijentu je dijagnostikovana ciroza jetre povezana s hepatitisom B, kao i veliki tumor u desnom režnju. Klinička procjena je zaključila da uklanjanje desnog režnja – što je ponekad opcija – ne bi bilo prikladno u ovom slučaju i vjerovatno bi dovelo do zatajenja jetre. Prema lokalnim smjernicama, pacijent također nije ispunjavao uslove za konvencionalnu transplantaciju jetre. Povrh svega, niko od njegovih najbližih članova porodice nije bio pogodan donator za djelimičnu transplantaciju.
Rizik kao posljednja nada
“S obzirom na to da su sve konvencionalne opcije liječenja dokazano nedovoljne da spasu život pacijenta, hitni izazov je bio identifikovati održivu alternativu za transplantaciju jetre,” pišu autori studije.
Donatorski organi nisu neograničeni. Liste čekanja za transplantaciju broje se u stotinama hiljada, a moraju postojati strogi kriteriji kako bi se osiguralo da se donirani organi koriste na najefikasniji način. Naučnici širom svijeta rade na poboljšanju situacije novim tehnikama, a jedan od pristupa koji se istražuje je ksenotransplantacija: korištenje organa od životinja koje nisu ljudi, piše IFLS.
Ideja za ksenotransplantaciju seže daleko u prošlost, ali moderni pokušaji su uključivali bubrege, srca, kao i jetre. Prvo su ovi zahvati pokušavani kod primalaca u stanju moždane smrti kako bi se provjerila njihova izvodivost, no posljednjih godina zabilježene su transplantacije bubrega i srca kod živih primalaca.
Ovo je bila situacija i za pacijenta u Kini. Bez ikakvih otvorenih opcija, hirurzi su operisali da uklone tumor i implantuju jetru genetski modifikovane Diannan minijaturne svinje.
Genetske modifikacije – u ovom slučaju njih 10 – bile su ključne kako bi se neutralizovali svinjski geni na koje bi ljudski imunološki sistem mogao reagovati, te kako bi se poboljšala kompatibilnost sa ljudskim tijelom što je više moguće.
Napredak, ali i ozbiljne mane
Jetra je funkcionisala dobro tokom prvog mjeseca, bez dokaza o odbacivanju, ali je 38. dana morala biti uklonjena zbog ozbiljne komplikacije nazvane ksenotransplantacijom povezana trombotična mikroangiopatija (xTMA), koja je zahvatila više organa. Uprkos liječenju, pacijent je počeo da doživljava epizode krvarenja u gornjem dijelu probavnog trakta 135. dana i na kraju je preminuo 171. dana.
Glavni istraživač dr. Beicheng Sun nazvao je slučaj “ključnim korakom naprijed, demonstrirajući i obećanje i preostale prepreke, posebno u vezi s disregulacijom koagulacije i imunološkim komplikacijama, koje se moraju prevazići.”
Drugi dijele ovo optimistično gledište. Prateći uvodnik u studiji nazvao je ovaj rad “historijskim kliničkim dostignućem,” dodajući da je “tehnički, operacija bila uspješna.” Međutim, i tim koji je radio studiju i autori uvodnika priznaju da se ozbiljne komplikacije koje je pacijent iskusio ne mogu ignorisati.
Budućnost i brzi razvoj
Ovi pokušaji daju nove uvide i lekcije. Iako smo još daleko od toga da ksenotransplantacija bude široko primjenjiva alternativa, svaki neuspjeh naučnike gura ka boljem razumijevanju imunološke tolerancije i genetskih modifikacija koje su potrebne.
Direktorica Nacionalne organizacije za transplantaciju Španije, dr. Beatriz Domínguez-Gil, naglasila je da “ovi slučajevi omogućavaju da naslutimo budućnost u kojoj je ksenotransplantacija klinička stvarnost kao prelazna terapija (posebno u slučaju jetre) ili kao odredišna terapija.”
Šta bi moglo proizaći iz ovoga relativno brzo (prelazna terapija)?
S obzirom na to da jetra, za razliku od srca, ima nevjerovatnu sposobnost regeneracije, ovo bi moglo omogućiti brži razvoj privremene (prelazne) terapije. Svinjska jetra bi se mogla koristiti kao ekstra-korporalna podrška (izvan tijela), odnosno kao ‘biološka mašina’ koja bi pacijentu pomogla premostiti period dok ne stigne ljudski organ za transplantaciju.
Ovakav napredak bi, čak i u privremenom obliku, drastično smanjio smrtnost na listama čekanja i dao kritično vrijeme pacijentima s akutnim zatajenjem jetre, što je ogroman i relativno brz dobitak koji se može ostvariti iz ovakvog pionirskog istraživanja.
Studija je objavljena u Journal of Hepatology.
