Tuzla nikada nije bila hladan grad.
To je česta greška onih koji dođu, ostanu kratko i zaključe površno.
Tuzlaci nisu hladni.
Oni su istrošeni unaprijed.
Postoji tiha lokalna teza koja se rijetko izgovara naglas, ali se prepoznaje u pogledu, tempu govora i načinu šutnje: ovaj grad nosi težinu prije nego što išta počne. Kao da se ovdje ljudi rađaju s dodatnim slojem gravitacije.
Grad koji tone — i zna da tone
Tuzla doslovno tone.
Decenijama. Stoljećima.
Eksploatacija soli nije samo industrijska činjenica; ona je psihološki okvir. Grad koji zna da mu se tlo pomjera pod nogama ne razvija iluzije stabilnosti. Ovdje se ne vjeruje čvrsto u „sutra“, jer se ni „danas“ ne podrazumijeva.
Za razliku od gradova koji grade identitet na vertikali (više, jače, veće), Tuzla živi s horizontom koji se polako spušta. Nema dramatike. Samo prihvatanje.
I tu počinje razlika.
Pamćenje bez patetike
Tuzla pamti.
Ali ne pamti teatralno.
Ovdje historija nije narativ za parade i govore, nego unutrašnji teret. Ljudi ne nose prošlost kao zastavu, nego kao bol u leđima — znaš da je tu, ali ne pričaš o tome stalno.
Rat, industrija, radništvo, protesti, gubitci — sve je to prošlo kroz ovaj grad, ali nikada nije postalo mit. Tuzla nije naučila da romantizira vlastitu patnju. Naučila je da je preživi bez aplauza.
Rad kao identitet, ne kao vrlina
U Tuzli se rad nikada nije prodavao kao moralna superiornost.
Rad je bio nužnost. Mehanizam opstanka.
Zato Tuzlaci rijetko glume. Nema pretjerane srdačnosti, nema lakih osmijeha, nema brzog povjerenja. Ne zato što su neljubazni, nego zato što nemaju luksuz da rasipaju energiju.
U gradu koji je navikao da daje više nego što dobija, emotivna ekonomija je precizna. Ne ulaže se olako. Ne obećava se lako. Ne oduševljava se unaprijed.
Da li geologija oblikuje mentalitet više nego historija?
Možda je pogrešno stalno tražiti objašnjenja u historiji, ideologiji i politici.
Možda je odgovor jednostavniji — i dublji.
So ostavlja trag. U zemlji. U vodi. U tijelu.
Grad koji generacijama živi iznad praznina razvija mentalitet koji ne vjeruje u stabilne oslonce.
Tuzlaci nisu teški jer su pesimistični.
Teški su jer računaju unaprijed.
I zato ovaj grad nikada nije bio površan. Niti će biti.
Jer ko živi na zemlji koja tone, nauči da stoji čvrsto — iznutra.
