Kada je Washington odlučio podržati izraelski rat protiv Irana, pretpostavka u američkoj administraciji bila je prilično jasna.
Zapadne države će, kao i u mnogim prethodnim krizama na Bliskom istoku, stati uz Sjedinjene Američke Države.
Ali nekoliko sedmica nakon početka sukoba postaje očigledno da se to nije dogodilo.
Umjesto široke međunarodne koalicije, Washington se suočava sa sve većim diplomatskim otporom — čak i među tradicionalnim zapadnim partnerima.
Španija šalje najjači signal u EU
Jedan od najoštrijih poteza dolazi iz Madrida.
Španija je odlučila razriješiti svoju ambasadoricu u Tel Avivu i ne imenovati novog ambasadora, čime su diplomatski odnosi s Izraelom spušteni na nivo otpravnika poslova.
U diplomatskoj praksi to je vrlo ozbiljan signal nezadovoljstva.
Države rijetko poduzimaju takav korak, jer on znači da su odnosi ušli u duboku političku krizu.
Iznad toga postoji samo još jedna opcija — potpuni prekid diplomatskih odnosa.
Španija je time postala prva velika članica EU koja je tako jasno pokazala distancu prema izraelskoj politici u ovom ratu.
Evropska podijeljenost
Ovaj potez uklapa se u širu sliku evropskih reakcija.
Iako neke države EU podržavaju izraelsko pravo na vojnu akciju, mnoge vlade sve otvorenije izražavaju zabrinutost zbog:
- eskalacije rata
- civilnih žrtava
- mogućeg regionalnog širenja sukoba
Drugim riječima, Evropska unija ne nastupa kao jedinstven blok.
A upravo je jedinstvo zapadnih saveznika bilo jedan od ključnih elemenata američke strategije u sličnim krizama u prošlosti.
Rat bez entuzijazma saveznika
Problem za Washington nije samo evropska diplomatija.
U mnogim državama svijeta reakcija je još hladnija.
Rusija i Kina su osudile napade.
Mnoge zemlje globalnog juga izbjegavaju podršku operaciji.
Čak i među američkim saveznicima postoji oprez.
To znači da sukob protiv Irana nema međunarodnu podršku kakvu su imale neke ranije vojne intervencije.
Trumpova pogrešna procjena
Predsjednik Donald Trump očigledno je računao da će rat protiv Irana brzo stvoriti politički momentum i međunarodnu podršku.
Ali realnost je drugačija.
Umjesto široke koalicije, sukob sve više izgleda kao ograničena operacija koju podržava mali broj država.
Takva situacija stvara dva problema:
- diplomatsku izolaciju
- i veći politički pritisak na Washington.
Rat koji postaje politički problem
U međunarodnim krizama percepcija je često jednako važna kao i vojna snaga.
Ako rat izgleda kao globalna koalicija, politički legitimitet je veći.
Ako izgleda kao unilateralna operacija, situacija postaje mnogo komplikovanija.
Potezi poput onog iz Madrida pokazuju da dio svijeta ne želi biti povezan s ovom eskalacijom.
A to znači da sukob protiv Irana ulazi u novu fazu — onu u kojoj će se bitka voditi ne samo na terenu, nego i u diplomatiji.
