Ako pitaš prosječnog čovjeka koji je bio najsmrtonosniji sukob 19. stoljeća, dobit ćeš pogrešan odgovor. Većina će spomenuti Napoleonove ratove. Malo ko zna za Taipinšku pobunu u Kini (1850–1864) — sukob u kojem je poginulo između 20 i 30 miliona ljudi.
Da, više nego u Prvom svjetskom ratu.
Kako je sve počelo: vizija, ne politika
Vođa pobune, Hong Xiuquan, bio je čovjek koji je pao na carskom ispitu više puta, doživio nervni slom — i zatim povjerovao da je mlađi brat Isusa Krista. U zemlji razorene glađu, korupcijom i poniženjem od zapadnih sila, njegova poruka nije zvučala ludo, nego oslobađajuće.
Osnovao je Nebesko kraljevstvo velike harmonije (Taiping Heavenly Kingdom), zabranio privatno vlasništvo, alkohol, opijum, poligamiju i proglasio jednakost žena i muškaraca — nešto nezamislivo za tadašnju Kinu.
To nije bila samo pobuna. To je bio alternativni društveni model.
Rat bez fronta, ali s apokalipsom
Borbe su trajale 14 godina. Gradovi su sravnjivani, sela nestajala, rijeke bile pune tijela. Većina žrtava nije poginula u borbama, nego od gladi, bolesti i kolapsa sistema.
Zapadne sile, koje su se javno predstavljale kao “civilizacijski faktor”, na kraju su pomogle carskoj dinastiji Qing — ne zato što su bile zgrožene nasiljem, nego zato što im je pobuna prijetila trgovačkim interesima.
Zašto se o ovome malo govori
Taipinška pobuna je neugodna za sve:
- Zapadu, jer pokazuje da su “civilizatori” spašavali represivni režim
- Kini, jer razotkriva dubinu unutrašnjeg raspada
- Historiji, jer ruši mit da je moderni rat počeo tek u 20. stoljeću
To je rat koji se ne uklapa u uredne narative, pa je gurnut u fusnote.
Lekcija koju nosi
Taipinška pobuna pokazuje nešto brutalno jasno:
najkrvaviji sukobi ne nastaju uvijek zbog ideologije ili teritorije, nego zbog kombinacije očaja, vizije i urušenog sistema.
Kad društvo više ne vjeruje u postojeći poredak, čak i ideja koja zvuči ludo može postati masovni pokret. A kad se takav pokret slomi silom — cijena je apokaliptična.
