Dugo se govorilo da će umjetna inteligencija promijeniti ekonomiju, tržište rada i tehnologiju. Ono što se sada pokazuje jeste nešto drugo — AI postaje alat geopolitike.
Nedavno otkrivanje operacije uticaja nazvane “Shattered Tusk”, u kojoj su generativni AI modeli korišteni za koordinisano digitalno uznemiravanje političkih kritičara i aktivista, pokazuje da se informacioni rat preselio u novu eru. Ne radi se više samo o propagandi, nego o industrijalizaciji narativa.
I to mijenja pravila igre.
Od botova do uvjerljivih glasova
Prije deset godina kampanje uticaja oslanjale su se na jednostavne bot mreže — profile koji su ponavljali iste poruke i relativno ih je bilo lako prepoznati.
Generativna umjetna inteligencija promijenila je taj model.
AI može proizvesti hiljade različitih tekstova koji zvuče prirodno, prilagoditi ton različitim kulturama i jezicima, pa čak i imitirati stil stvarnih ljudi. Umjesto identičnih poruka, pojavljuje se ogromna količina sadržaja koji djeluje autentično.
Granica između stvarnog korisnika i koordinisane operacije postaje gotovo nevidljiva.
Ciljanje pojedinaca, ne masa
Nova faza informacionog ratovanja više nije fokusirana samo na javno mnijenje.
Prema dostupnim podacima, operacije su uključivale personalizovane poruke, e-mailove i sadržaj usmjeren direktno prema pojedincima — političarima, istraživačima i članovima dijaspore.
To predstavlja važnu promjenu: propaganda se pretvara u psihološki pritisak.
Umjesto pokušaja uvjeravanja miliona ljudi, cilj postaje stvaranje osjećaja izolacije i zastrašivanja kod konkretnih meta.
AI kao geopolitički multiplikator
Države su oduvijek koristile informacione kampanje, ali AI dramatično smanjuje cijenu i povećava obim takvih operacija.
Ono što je ranije zahtijevalo timove ljudi sada može generisati mali broj operatera uz pomoć algoritama. Rezultat je skalabilnost — mogućnost da se kampanje vode paralelno na više jezika i kontinenata.
Zbog toga stručnjaci sve češće govore o “AI trci u naoružanju”, gdje tehnologija postaje jednako važna kao vojna ili ekonomska moć.
Paradoks tehnologije
Najzanimljiviji aspekt ove priče jeste paradoks: isti alati koji pomažu novinarima, istraživačima i običnim korisnicima mogu biti korišteni za manipulaciju i pritisak.
Tehnologija sama po sebi nije politička — ali način na koji se koristi postaje duboko politički.
Zbog toga tehnološke kompanije pokušavaju uvesti zaštitne mehanizme i ograničenja, dok državni akteri kontinuirano traže načine da ih zaobiđu.
Rezultat je stalna igra prilagođavanja između sigurnosti i zloupotrebe.
Početak novog informacionog doba
Ovaj slučaj pokazuje širu promjenu: budući sukobi možda neće počinjati tenkovima ili raketama, nego narativima.
Borba za kontrolu informacija više se ne vodi samo kroz medije ili društvene mreže, nego kroz algoritme koji mogu oblikovati percepciju stvarnosti u realnom vremenu.
U takvom svijetu najveće pitanje više nije ko ima najviše informacija — nego ko može proizvesti najuvjerljiviju verziju istine.
I upravo zato umjetna inteligencija više nije samo tehnološka inovacija.
Postala je novo geopolitičko bojno polje.
