Roblox se često opisuje kao igra.
Ali u suštini — to je platforma za kreiranje i monetizaciju digitalnog sadržaja.
I tu počinje priča.
Roblox nije igra — to je ekonomija
Na Robloxu korisnici:
- kreiraju vlastite igre (tzv. “experiences”)
- dizajniraju virtualne predmete
- prodaju digitalnu odjeću i dodatke
- naplaćuju pristup posebnim funkcijama
Platforma ima vlastitu valutu — Robux.
Robux se može konvertovati u pravi novac kroz program za developere.
To znači:
Djeca i tinejdžeri doslovno učestvuju u tržišnoj ekonomiji.
Postoje li stvarni milioneri?
Da.
Postoje developeri (uglavnom tinejdžeri ili mladi odrasli) koji:
- ostvaruju višemilionske prihode
- zapošljavaju male timove
- grade studije unutar Roblox ekosistema
Ali…
To je vrh piramide.
Većina kreatora:
- zarađuje simbolične iznose
- nikada ne monetizuje ozbiljno
- ulaže stotine sati bez finansijskog povrata
Kao i svaka ekonomija — uspjeh je koncentrisan.
Ekonomska pismenost ili rana eksploatacija?
Pozitivna strana:
- Djeca uče kodiranje
- Razumiju ponudu i potražnju
- Shvataju dizajn proizvoda
- Razvijaju preduzetničko razmišljanje
Siva zona:
- Platforma uzima značajan procenat prihoda
- Monetizacija podstiče mikrotransakcije
- Djeca troše pravi novac u digitalnom svijetu
Pitanje nije da li Roblox stvara poduzetnike.
Pitanje je:
Ko kontroliše tu ekonomiju?
Digitalni kapitalizam u ranoj dobi
Roblox je možda prva platforma gdje:
- desetogodišnjaci dizajniraju proizvode
- dvanaestogodišnjaci analiziraju engagement
- petnaestogodišnjaci vode mini-studije
To je rana verzija digitalnog tržišta rada.
Neformalna, globalna, decentralizovana.
Da li je ovo budućnost?
Možda.
Ako sljedeća generacija:
- ne uči ekonomiju iz udžbenika
- nego iz virtualnih tržišta
onda Roblox nije samo igra.
To je uvod u digitalnu ekonomiju 21. vijeka.
Zaključak
Roblox nije ni utopija ni distopija.
To je laboratorija.
Mjesto gdje se djeca prvi put susreću sa:
- konkurencijom
- tržištem
- kreativnošću
- i nejednakom raspodjelom prihoda
I zato je ozbiljna tema.
