Dolazak Cantone u Manchester United označio je početak zlatne ere kluba. Prije njega, United je godinama lutao u sjeni dominacije Liverpoola. Cantona nije samo donio golove; donio je neophodan mentalitet, samopouzdanje i aroganciju koja je transformisala ekipu punu talentovanih, ali nedokazanih mladića (Beckham, Scholes, Nevillei).
- Njegovo vodstvo nije bilo glasno; bilo je tiho, magnetsko i inspirativno. Njegova čuvena uspravna pojava, podignuti ovratnik dresa i pogled pun prezira prema protivnicima postali su njegov zaštitni znak. Svojim suigračima je usadio osjećaj da zaslužuju da pobjeđuju.
- Igrao je na poziciji “broja 9” ili “desetke”, ali njegova uloga je bila neuhvatljiva. Bio je pjesnik s loptom, sposoban za nevjerovatne asistencije, ali i za golove iz nemogućih uglova. Njegovi golovi su bili često puni stila i drame – poluvoleji, prebacivanja, pete.
- Iako je bio stranac, Cantona je postao suština Manchestera. Navijači su ga obožavali i titula “King Eric” (Kralj Eric) ili “Samo je jedan Kralj Old Trafforda” (Only One King of Old Trafford) bila je rezervisana samo za njega. Njegova emotivna povezanost s Fergusonovim projektom bila je apsolutna.
Kung Fu udarac
Nijedna priča o Cantonau ne može zaobići trenutak kada je njegova neobuzdana priroda eksplodirala u najupečatljivijem skandalu engleskog fudbala.
Incident u Selhurst Parku (1995)
- Incident: Tokom utakmice protiv Crystal Palacea, Cantona je dobio crveni karton. Dok je izlazio s terena, jedan navijač, Matthew Simmons, spustio se niz stepenice, vrijeđajući Cantonaa na rasnoj osnovi. U trenutku, Cantona je izgubio kontrolu i izveo čuveni “kung fu” udarac nogom u prsa navijača.
- Posljedice: Cantona je dobio devetomjesečnu zabranu igranja i kratku zatvorsku kaznu (kasnije preinačenu u društveno koristan rad). Ipak, njegov povratak na teren bio je trijumfalan.
- Čuvena Filozofija: Na konferenciji za novinare nakon incidenta, Cantona je ponudio svoju najčuveniju, zagonetnu izjavu, ne izvinjavajući se, već se obraćajući medijima: “Kada galebovi prate koćaricu, to je zato što misle da će sardine biti bačene u more. Hvala vam lijepo.” Ova rečenica, puna apsurda i filozofskog prkosa, učinila ga je ikonom i pokazala da je za njega život bio umjetnost i borba protiv licemjerja.
Iznenadni kraj
Nakon što je s Unitedom osvojio četiri titule Premier Lige u pet sezona i dvije Double krune (Liga i FA Kup), Cantona je u maju 1997. godine, u dobi od samo 30 godina, šokirao svijet fudbala objavom o penzionisanju. Uradio je to na vrhuncu moći.
Ovaj čin je bio u skladu s njegovom misterioznom prirodom. Nije želio biti prisiljen igrati iz rutine; želio je da ode dok je još bio Kralj. Njegovo penzionisanje, slično iznenadnom povlačenju Grete Garbo iz Hollywooda, samo je zacementiralo njegov mit o vječitoj, nedodirljivoj genijalnosti.
Karijera u brojkama
Cantona je bio primjer igrača čiji uticaj daleko nadilazi brojke, ali statistika svejedno svjedoči o njegovoj dominaciji:
| Kategorija | Brojke | Značaj |
| Klubovi | Leeds United (1992), Manchester United (1992–1997) | Ključna karika u osvajanju ligaških titula u oba kluba. |
| Nastupi za Manchester United | 185 | Kratka, ali apsolutno dominantna era. |
| Golovi za Manchester United | 82 | Postizao ključne, pobjedničke golove u teškim trenucima. |
| Premier Liga Titule | 4 (u 5 sezona s Unitedom) | Direktno zaslužan za početak ere dominacije pod Fergusonom. |
| FA Kup Titule | 2 | Osvojene dvostruke krune (Double). |
| Osobno Priznanje | PFA Igrač godine (1994) | Najvažnija individualna nagrada u Engleskoj. |
| Zabrana Igranja | 9 mjeseci (1995.) | Posljedica “Kung Fu” udarca, najpoznatiji skandal. |
Eric Cantona je u fudbalu tražio i pronašao svoju umjetnost i filozofiju. On je bio oličenje fudbalera koji je bio previše dobar za običnu igru i previše kompleksan za obične ljude. Njegov uticaj na Manchester United je vječan; nije samo osvojio trofeje, već je promijenio DNK kluba, usadivši pobjednički, arogantni duh.
Za milione navijača, on je dokaz da se na terenu mora igrati s voljom, strašću i inteligencijom. Eric Cantona je zauvijek ostao neželjeni fudbaler, ali trajni Kralj Old Trafforda.
Galebovi i daske koje život znače
Cantona je izabrao da napusti fudbal na vrhuncu moći, u 30. godini, ali to nije značilo povlačenje iz javnog života. Njegovo iznenadno penzionisanje bio je uvod u drugu, umjetničku karijeru. Cantona se okrenuo glumi, ispunjavajući svoju ulogu nekonvencionalnog umjetnika i mislioca.
Postigao je značajan uspjeh kao glumac, pojavljujući se u brojnim francuskim filmovima, a režirali su ga i istaknuti evropski filmski autori. Njegova fizička prisutnost, intenzivni pogled i magnetska aura, koje su ga definisale na terenu, savršeno su se prenijele na filmsko platno. Upravo u toj transformaciji, Cantona je pronašao novi izraz za svoj neukrotivi duh, tretirajući glumu kao nastavak svoje fudbalske umjetnosti.
Podrška Palestini
Cantona, međutim, nikada nije bio zadovoljan pukom estetikom. On je aktivan u politici i društvenom aktivizmu, ne ustručavajući se da koristi svoju platformu za kontroverzne stavove:
- Podrška Palestini: Cantona je postao glasni zagovornik prava Palestinaca, posebno nakon eskalacije sukoba u Gazi. Svojim objavama na društvenim mrežama, on dosljedno naglašava da “odbrana ljudskih prava Palestinaca ne znači da ste pro-Hamas” niti da ste antisemita. Aktivno podržava kampanje poput bojkota izraelskog fudbala i učestvuje u dobrotvornim događajima, koristeći svoju legendarnu težinu da se suprotstavi “dvostrukim standardima” koje sportske organizacije primjenjuju.
- Kritika Uniteda: Iako vječni Kralj Old Trafforda, Cantona je postao i oštri kritičar vlasnika Manchester Uniteda (obitelji Glazer) i nove uprave. Javno je optuživao upravu da “uništava srce i dušu kluba” finansijskim malverzacijama i nedostatkom poštovanja prema legendama i samom duhu Uniteda. Njegov vrhunac bunta bio je taj što je postao suvlasnik FC United of Manchester, kluba u vlasništvu navijača, osnovanog u znak protesta protiv Glazera – simbolično vraćajući fudbal narodu.
Cantona danas živi životom nezavisnog mislioca. Njegova poruka, bilo da se radi o fudbalu, umjetnosti ili geopolitici, ostaje nepromijenjena: odbijanje licemjerja i beskompromisno zauzimanje za ono što smatra pravednim. On je odavno shvatio da se pravi prkos krije u umjetnosti i misli, a ne samo u udarcu nogom.
