U trenucima kada se politička temperatura u Bosni i Hercegovini mjeri intenzitetom retorike, a ne opipljivim rezultatima rada, Staša Košarac, ministar vanjske trgovine i visoki funkcioner SNSD-a, odlučio je da umjesto odgovora javnosti ponudi šokantan simbol: repliku nacističkog šljema sa SS oznakama, poslan uz pismo naslovljeno “Pismo okupatoru” visokom predstavniku Christianu Schmidtu. Potpis ispod ovog paketa bio je: “Od naroda kojem si sve oduzeo”. Namjera? Teško da je diplomatska.
U pismu koje je odmah distribuisano medijima, Schmidt je predstavljen kao oličenje političkog zla, uz direktno povezivanje s “nacističkim precima koji su ubijali moj narod”. Košarac u istom dahu poručuje da BiH bez Schmidta ima šansu, da je njegov odlazak preduslov demokratije, i da “ljudi u ovoj zemlji treba da odlučuju o svojoj sudbini”.
Ali upravo tim ljudima sada preostaje da gledaju kako se ozbiljne funkcije u institucijama BiH pretvaraju u kabinete za simboličke ratove. Reakcije su, očekivano, stigle iz svih pravaca: njemačka ambasada nazvala je ovaj čin krajnje neprimjerenim, podsjetivši na to da su reference na nacizam duboko uvredljive za žrtve, američka ambasada poručila je da je ovakva retorika suprotna stabilnosti i prosperitetu, italijanska je upozorila na to da se političari umjesto deeskalacijom, igraju šibicama. Domaći političari nazvali su pismo govorom mržnje i porukom koja ne odražava interese BiH.
Sve se to dešava u trenutku kada SNSD očajnički gubi kontrolu nad domaćim narativom: od afere Đajić, preko posrnuća u zdravstvu, do slabog odziva glasača. I dok javnost broji skandale, Košarac nudi šljem – jasan pokušaj da se pogled usmjeri van, prema “okupatoru”, jer unutra više nema šta da se pokaže.
U ovoj režiji, pismo nije pismo. To je politički kostim. To je režirana scena. A BiH nije država – to je pozornica na kojoj institucije opasno dugo šute, a performansi odjekuju. Zastave, šljemovi, prijetnje i patetična retorika zauzimaju prostor u kojem je nekada stajala politika. I što je najgore – na tu tišinu se više niko i ne žali.
