Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) redovan je protagonist naslovnih stranica u Bosni i Hercegovini. Svaka njihova operacija praćena je bombastičnim najavama, dramatičnim snimcima blindiranih vozila i dugim kolonama hapšenika, što javnosti služi kao dokaz da se država bori protiv kriminala. SIPA je, bez sumnje, vitalna i operativno efikasna agencija koja posjeduje kapacitet i volju za djelovanje. Ipak, iza tog medijskog spektakla krije se gorka istina: dok SIPA hapsi, pravosuđe oslobađa. Ova disproporcija između akcije i pravne epiloga pretvara borbu protiv kriminala u teatarsku predstavu koja uspijeva zataškati suštinski problem: Bosna i Hercegovina je, prema svim relevantnim indeksima, druga najkorumpiranija država u Evropi, odmah iza Albanije.
Spektakl umjesto pravde
Jedna od najizraženijih karakteristika borbe protiv korupcije u BiH je pretjerana medijska pompa koja prati policijske akcije. Čim krene akcija, javnost biva obaviještena o hapšenju visokopozicioniranih pojedinaca, zloupotrebi miliona maraka i razbijanju opasnih kriminalnih grupa (akcije poput “Volan”, “Šetač”, “Istok Turist”).
Ipak, ovdje treba jasno naglasiti: sama SIPA u tom procesu radi izvanredan posao. Njena operativna sposobnost da sprovede složene istrage, locira osumnjičene i prikupi dokaze (često pod političkim pritiskom i opstrukcijama, kao što smo vidjeli u RS-u), dokaz je njene profesionalnosti. Uspješno sudjelovanje u međunarodnim akcijama, zahvaljujući saradnji s Europolom i drugim partnerima (uključujući dešifrovanje SKY aplikacije), potvrđuje da je agencija funkcionalna.
Medijska Manipulacija: Međutim, problem nastaje kada se taj operativni uspjeh koristi kao političko-medijski spektakl. Preintenzivne i preuranjene najave hapšenja služe dvostrukoj svrsi:
- Dokazivanje efikasnosti: Stvara se percepcija da “država radi svoj posao”, privremeno zadovoljavajući bijes javnosti zbog korupcije.
- Zaštita: U okruženju gdje je SIPA pod političkim udarom, spektakl hapšenja je često i oblik samoodbrane – teško je javno napasti agenciju koja navodno “čisti” redove vlasti.
Ali, taj spektakl traje samo 48 sati – do odluke o pritvoru. Nakon toga, svjetla reflektora se gase, a predmeti nestaju u tamnim hodnicima pravosuđa.
Rupa u sistemu
Disproporcija između broja hapšenja (SIPA) i broja pravosnažnih presuda (Pravosuđe) je najveći sistemski kvar u BiH. Prema podacima relevantnih organizacija, izuzetno mali procenat istraga za visoku korupciju dovodi do osuđujućih presuda.
Zašto “Crnolistaši” ostaju na slobodi?
- Pritvor i istraga: Veliki broj uhapšenih brzo se brani sa slobode, što im omogućava da utječu na svjedoke i dokaze.
- Politički utjecaj: Tužilaštvo i Sud BiH su često izloženi direktnim i indirektnim političkim utjecajima. Slučajevi visoke korupcije i organiziranog kriminala zahtijevaju političku volju za gonjenje koja u BiH često izostaje.
- Proceduralne mane: Česti su slučajevi da se predmeti razvlače godinama, da se dokazi gube ili se obaraju na proceduralnim greškama, što dovodi do oslobađajućih presuda ili zastare.
- Nedostatak stručnosti: Složeni predmeti organiziranog kriminala i finansijske korupcije zahtijevaju visoku specijalizaciju tužilaca i sudija, što sistem često ne može adekvatno pružiti.
Ironija je u tome što SIPA, riskirajući živote službenika u nekim akcijama, isporučuje sirov materijal za borbu protiv kriminala, ali je taj materijal bačen u “pravosudni lijak” koji ga filtrira, čisti i u konačnici odbacuje.
Korupcija kao kontinentalni lider
Sve dok se borba svodi na spektakl, stvarni problem raste. Relevantni međunarodni izvještaji (poput Transparency Internationala) dosljedno rangiraju Bosnu i Hercegovinu među najkorumpiranije zemlje u Evropi, pri čemu samo Albanija često drži lošiji skor.
Ova visoka pozicija na ljestvici korupcije nije samo statistika; to je egzistencijalna prijetnja. Korupcija razara ekonomiju, tjera investitore, uništava povjerenje u institucije i, što je najvažnije, tjera mlade i obrazovane ljude iz zemlje.
Svrha Manipulacije: Političke elite koriste ovu disfunkcionalnost da bi održale kontrolu. Korupcija im služi kao mehanizam moći i zadržavanja birača, a spektakularne, ali neefikasne, akcije borbe protiv kriminala služe kao dimna zavjesa. Medijski fokus na operativnom uspjehu SIPA-e skriva sistemski neuspjeh države da korumpirane političare i kriminalce zaista osudi.
SIPA je, dakle, simbol nedovršenog projekta države. Ona ima resurse, volju i profesionalce da uhapsi i istraži. Ali dok god se sistem napajanja i kontrole tog sistema – pravosuđe – ne reformiše i ne oslobodi političkog utjecaja, stvarni kriminalci će nastaviti vladati s tribina.
Pravi uspjeh borbe protiv kriminala neće biti u snimcima hapšenja, već u punim zatvorima s pravosnažno osuđenim političarima i kriminalcima. Dok god se borba protiv kriminala svodi na teatar, Bosna i Hercegovina će ostati zaglavljena na začelju evropskih integracija, a građani će i dalje plaćati cijenu ove neefikasne predstave, dok korupcija nastavlja biti motor disfunkcionalne države.
