Svijet je ponovo pozdravio Lanu Pudar, šampionku bez bazena, a sada je svjetlo palo i na Esmu Dizić, mladu Sarajku koja je uspjela srušiti jedan od Laninih rekorda.
To nije samo pobjeda u sportu. To je čin otpora u zemlji u kojoj se sistem trudi da ti presiječe svaki udah.
Bazen kao bankomat
Mostarski bazen nikada nije bio projekat za djecu, za treninge i rekorde. On je odavno pretvoren u politički bankomat. Godinama je priča o njemu služila za prikupljanje glasova, federalnog novca i prodaju jeftine nade. Svaka medalja Lane Pudar bila je savršen alibi za političke garniture da napune koverte parama (investicija od 11 miliona KM!), i onda, dok je novac uzet, da nastave radove dinamikom usporenog snimka. Na kraju, jedino što pliva jeste korupcija.
Sabotaža kao državna politika
Ova vlast ne sabotira samo plivanje – ona sabotira budućnost. Kod nas se ne rađa Đoković zato što se kod nas ne gradi teren. Kod nas talenti treniraju u hladu političkih parola i na vlastitom znoju, dok država proizvodi samo obrasce i izborne liste. Svaki sportista koji uspije, uspije uprkos sistemu, a ne zahvaljujući njemu.
Heroine protiv sabotaže
Lana i Esma su dokaz da ova zemlja ima zlato. Njihova borba nije samo protiv suparnica u bazenu već protiv sistema koji ih gura na dno. Dok one režu valove, političari režu grane na kojima svi sjedimo. Dok one osvajaju medalje, vlast osvaja nove načine da opljačka budžet.
Na kraju godine, naše djevojke će u vitrinama imati medalje. A političari će, kao i uvijek, imati samo ovjerene račune za nepostojeće snove.
Njihovo zlato je naše ogledalo. Njihova sramota – naša svakodnevica.
