Njemački politolog i profesor na Sveučilištu Bundeswehra u Münchenu, Carlo Masala, uvjeren je da je Estonija, uprkos tome što je članica NATO-a, moguća sljedeća meta napada Rusije. U svojoj knjizi “Ako Rusija pobijedi: Scenarij” (Wenn Russland siegt: Das Szenario), Masala detaljno opisuje kako bi Moskva mogla iskoristiti mirovni sporazum nakon rata u Ukrajini, ukoliko on bude zaključen pod uslovima koji Rusiji idu u prilog. Masala smatra da bi Rusija mogla krenuti na Estoniju, najranjiviju članicu NATO-a, koju 290 kilometara duga granica dijeli s ekspanzionističkim težnjama Moskve.
Strahovi nisu samo teoretski. Tallinn je 10. oktobra zatvorio granični prijelaz nakon što se na cesti u blizini prijelaza Saatse Boot, dijela Rusije koji “ulazi” u jugoistočnu Estoniju, pojavilo sedam naoružanih muškaraca bez oznaka. Ranije su borbeni zrakoplovi MiG-31 narušili estonski zračni prostor. Riječ je o potencijalnim testovima spremnosti NATO-a koji su potaknuli Evropsku komisiju da upozori kako Evropska unija ima pet godina da se pripremi za rat.
Masala predviđa napad: 2028. kao ključna godina
Masala, međutim, u svom scenariju predviđa napad mnogo ranije, već 2028. godine, jer bi Kremlj mogao procijeniti da NATO nije spreman aktivirati članak 5. (koji govori o kolektivnoj odbrani) i time riskirati Treći svjetski rat protiv nuklearne sile.
“Ako se članak 5. ne bi ni u slučaju napada na Estoniju aktivirao, NATO bi se raspao. To znači da bi Rusija postigla svoj cilj,” rekao je Masala.
Njegova knjiga, prvotno pisana za njemačku publiku, postala je globalni hit. Oslanjajući se na svoje iskustvo u NATO-u i kontakte u evropskim ministarstvima odbrane, on spekulativno prikazuje moguće ruske poteze nakon završetka aktivne faze rata u Ukrajini.
Šta bi značila ruska pobjeda?
U središtu njegove teze je pitanje – šta bi značila ruska pobjeda? Smatra da to ne bi bio prekid vatre, već kapitulacija Ukrajine.
Prema toj prognozi, Ukrajina bi morala predati petinu svog teritorija (koji je sada pod kontrolom Rusije) i Ustavom se obavezati na trajnu neutralnost, čime bi joj bilo zabranjeno članstvo u NATO-u.
- Teritorijalno proširenje: Ruska pobjeda značila bi da Rusija zadržava sve što je zauzela. Štaviše, Ukrajinci bi se morali povući i s dijelova teritorija koje sada drže, uključujući regije Donjeck, Lugansk, Herson i Zaporižje, koje Moskva tvrdi da je anektirala.
- Politička instalacija: Zatim bi, prema scenariju, Volodymyr Zelensky morao odstupiti s mjesta predsjednika, a na novim izborima bi, uz rusko uplitanje, bio izabran proruski predsjednik. Ukrajinska vojska bila bi oslabljena, bez pravih međunarodnih sigurnosnih jamstava. “Rusija bi tada pobijedila,” zaključuje Masala.
Preusmjeravanje fokusa i migrantska Kriza
U prilog ovom scenariju ide i procjena da SAD nije spreman braniti Evropu kao nekada. Najave Donalda Trumpa (u skorije vrijeme) da SAD možda neće priskočiti Evropi u pomoć u slučaju ugroze, potaknule su evropske članice NATO-a da povećaju vojne proračune. Međutim, Evropa neće moći dovoljno brzo povećati proizvodnju oružja kako bi nadoknadila smanjenje američkih isporuka oružja, navodi se u knjizi.
Masala kaže da Trump sve više fokus prebacuje na zapadni Pacifik i Kinu. Nakon završetka aktivne faze rata u Ukrajini, prioriteti vanjske politike Washingtona prebacit će se na Indo-Pacifik.
Istovremeno, Moskvi na ruku ide destabilizacija koja se podudara s migrantskom krizom u južnoj Evropi. Rusija ju je dodatno potaknula masovnim izdavanjem viza Sirijcima, Afganistancima, Iračanima i Sudancima, čime je izazvala dodatni pritisak i razdor unutar EU.
Scenarij Narve 2028: Testiranje Člana 5.
Masala predviđa da Kremlj procjenjuje da NATO neće ulaziti u rat zbog onoga što će Rusija predstaviti kao “malu i ograničenu akciju”. Moskva planira invaziju na istočno krilo NATO-a, uključujući zauzimanje estonskog grada Narve (gdje živi ruska nacionalna manjina) i otoka Hiiumaa.
Masala predviđa da će do kraja marta 2028. treći najveći estonski grad Narva (s 57.000 stanovnika koji većinom govore ruski) svjedočiti prosvjedima onih koji tvrde da im se uskraćuje pravo na jezik i kulturni identitet. Dezinformacijske kampanje će potaknuti strah da će im vlada u Tallinnu oduzeti pravo glasa i učiniti ih građanima drugog reda.
“Rusi žele stvoriti neku vrstu narativa koji bi njihove postupke opravdali, ne samo pred ruskim stanovništvom, već i pred onima izvan Rusije koji su naklonjeni toj zemlji,” rekao je Masala.
Ovaj narativ se podudara s retorikom Moskve iz 2014. godine, kada je, nakon ilegalne aneksije Krima, ušla u ukrajinski Donbas pod izlikom da štiti građane koji govore ruski jezik.
Masala prognozira da će Narva 27. marta 2028. ujutro osvanuti pod eksplozijama, a ruske trupe zauzet će grad u roku od nekoliko sati uz pomoć dijela stanovništva koje će biti naoružano. Invaziji će pomoći i manevar ruskih vojnih vježbi na južnom dijelu estonsko-ruske granice, čime će se britanskom kontingentu NATO-a, udaljenom oko 160 kilometara, onemogućiti brzi odgovor. Rusiji bi mogao pomoći i bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko slanjem naoružanih brigada u grad Astravjec.
Autor ističe da je glavna razlika između ovog scenarija i akcije u Donbasu 2014. ta što je ruski cilj u Ukrajini bio teritorijalno osvajanje, dok je u Estoniji cilj testirati odlučnost NATO-a. Osnažen manjom američkom predanošću, NATO bi mogao oklijevati pokrenuti rat zbog onoga što će Moskva prikazati kao ograničenu operaciju zbog zaštite ruske manjine.
“Ne mislim da Putin želi obnoviti Sovjetski Savez. Ono što želi jest dominacija nad Evropom u cjelini, a posebno nad istočnom Evropom,” navodi Masala. Iako je Vladimir Putin u fokusu zapadnih politika, Masala predviđa da će on odstupiti, a netko drugi preuzeti vlast. Time želi pokazati da imperijalni projekt ne pripada samo Putinu, već cijelom režimu. “Ako Putin padne, mogli bismo svjedočiti dolasku još tvrđeg vođe na vlast,” zaključuje.
