Južna interkonekcija je planirani plinovod koji bi povezao Bosnu i Hercegovinu s hrvatskim sistemom putem LNG terminala na Krku. To znači direktan pristup alternativnom izvoru gasa, uz zaobilaženje tradicionalnih pravaca koji dominiraju regionom.
U energetskom smislu, to je jedan od najvažnijih projekata u posljednjoj deceniji:
- donosi diverzifikaciju izvora gasa
- smanjuje zavisnost od jednog dobavljača
- otvara prostor za regionalnu integraciju
- daje BiH pristup evropskim energetskim tokovima
To je prva tačka zašto je projekat uopšte toliko politički osjetljiv.
Političke igre koje prate cijeli projekat
Južna interkonekcija je od samog početka postala poligon za politička nadmudrivanja unutar BiH. Iako je riječ o infrastrukturnom projektu, njegovu realizaciju koče:
- rasprave oko operatora plinovoda
- nadležnosti između entitetskih i državnih institucija
- zahtjevi različitih političkih aktera da imaju kontrolu nad ključnim segmentima
- pokušaji da se projekat veže za stranačke i predizborne interese
Umjesto da bude tehničko pitanje koje rješavaju stručnjaci, Južna interkonekcija pretvorila se u simbol političke moći — ko kontroliše energiju, kontroliše i dio buduće ekonomije.
Američki interes — strateški, ne samo ekonomski
Sjedinjene Američke Države snažno podržavaju projekat, i to iz nekoliko razloga:
- žele da BiH ima pristup energentima koji nisu pod utjecajem ruskog tržišta
- žele stabilnije energetske tokove na Balkanu
- žele da ekonomska infrastruktura bude što više integrisana s evropskim partnerima
- žele smanjiti potencijal političkog pritiska kroz energetsku zavisnost
Drugim riječima, ovo je geopolitički potez: osigurati da BiH ne bude zarobljena u energetskoj sferi jednog centra moći.
Američki interes nije samo “pomoć” — to je strateško ulaganje u dugoročni poredak u regionu.
Ko dobija kontrolu nad plinovodom? I zašto je to ključno
Jedno od najvećih spornih pitanja je: ko će upravljati novim pravcem?
Opcije su:
- državni nivo (državni operator)
- entitetski operatori
- model koji uključuje oba nivoa
- eventualno potpuno novi operator stvoren samo za ovaj projekat
Kontrola operatora znači kontrolu prihoda, regulatornog okvira i dugoročne energetske politike. Zato je ovo najosjetljiviji dio čitave konstrukcije.
Bez jasne odluke o operatoru, projekat ne može ići naprijed — i zato stoji godinama.
Zašto je projekat dugoročno presudan
Ako se Južna interkonekcija realizuje, BiH bi dobila:
- alternativni izvor gasa preko Krka
- veću sigurnost snabdijevanja
- stabilnije cijene na duži rok
- potencijal za nove investicije u industriju
- manje političkog pritiska kroz energetsku zavisnost
Ako se ne realizuje, BiH ostaje u položaju:
- ekstremne zavisnosti
- ograničenog energetskog razvoja
- manjeg stepena energetskog suvereniteta
- gubitka međunarodne pozicije u pregovorima
Drugim riječima: ovo nije samo cijev. Ovo je strateški pravac koji određuje u kojem smjeru ekonomija može rasti.
Da li je BiH predala ključ svoje energetske budućnosti?
Odgovor zavisi iz kojeg ugla se posmatra:
- Ako se projekat provodi u skladu s evropskim standardima, BiH dobija dugoročnu sigurnost.
- Ako se prepusti isključivo političkoj trgovini, država gubi kontrolu, a glavni akteri stiču moć koja prelazi okvire energetike.
- Ako američki okvir bude konačno dominantan, region se stabilizuje, ali BiH postaje dio šire geopolitičke arhitekture koja joj i određuje tok.
Suština je jednostavna:
Južna interkonekcija može biti najveći energetski benefit za BiH — ili najveći propušteni voz.
Sve zavisi od toga ko će voditi igru u narednih nekoliko mjeseci.
