Dokumenti i novinski tekstovi danas prilično jasno skiciraju sliku:
- Trump i Epstein se intenzivno druže od kasnih 1980-ih do ranih 2000-ih – zabave u Mar-a-Lagu, zajednički krugovi u New Yorku i Palm Beachu, fotografije, video snimci, letni logovi.
- U famoznom tekstu New York Magazine iz 2002, Trump izjavljuje o Epsteinu: “I’ve known Jeff for fifteen years. Terrific guy… He likes beautiful women as much as I do, and many of them are on the younger side.” pisao je The Washington Post
- Epsteinovo ime se pojavljuje i u snimcima i transkriptima gdje se sam hvali da mu je Trump “najbliži prijatelj” i priča o njihovom privatnom životu – što je kasnije završilo i u kongresnim spisima.
Letni logovi i kalendari pokazuju da je Trump više puta koristio Epsteinov avion, dok su se njihova imena pojavljivala zajedno u društvenim rubrikama i na fotografijama sa zabava, gdje je često bila prisutna i Ghislaine Maxwell. Vox+1
Prekid – i naknadno distanciranje
Kasnije, narativ se mijenja:
- Trump tvrdi da se s Epsteinom “posvađao” oko nekretnine 2004. godine.
- U novijoj verziji priče ide i dalje: kaže da je Epstein “krao” mlade radnice iz spa centra u Mar-a-Lagu, uključujući i Virginiju Giuffre, jednu od najpoznatijih žrtava, koja je i sama svjedočila da ju je Maxwell regrutovala upravo u tom klubu,
- U recentnim političkim previranjima, Trump balansira između distanciranja (“jedva da sam ga znao”) i pokušaja da svoje nekadašnje izjave relativizira ili prepravi, dok istovremeno njegovi najodaniji pristalice traže objavu svih Epsteinnovih fajlova – što njegova administracija, ironično, ne ispunjava.
Šta je pravno važno?
Uprkos svemu ovome:
- Trump nikad nije optužen u vezi s Epsteinovim zločinima.
- DOJ memo eksplicitno navodi da nema dovoljno dokaza za postupanje protiv drugih osoba povezanih s Epsteinom.
To je linija koju je nemoguće ignorisati:
politički i moralno – slika je mračna; pravno – sistem tvrdi da nema slučaja.
“Ostrvo tame”: imena, dokumenti i granica između prisustva i krivice
Epsteinovo privatno ostrvo u Karibima – Little Saint James – postalo je simbol svega najgoreg: seks turizma, zlostavljanja, trgovine ljudima, elitne perverzije.
Ali pravno gledano, priča je puno složenija.
Krajem 2023. i početkom 2024. objavljeni su otpečaćeni sudski dokumenti iz procesa Virginie Giuffre protiv Ghislaine Maxwell – skoro hiljadu stranica materijala. U njima se nalaze desetine imena političara, biznismena, akademika, javnih ličnosti.
Među njima su, između ostalih:
- Bill Clinton
- Donald Trump
- princ Andrew
- Alan Dershowitz
- bivši guverner Bill Richardson
- bivši senator George Mitchell
- Ehud Barak
- Leslie Wexner
… i mnogi drugi.
Ali sudovi i ozbiljni mediji naglašavaju jednu ključnu rečenicu:
“Samo pojavljivanje imena u dokumentima ne znači da je osoba optužena ili osumnjičena za krivično djelo.”
Neka imena se pojavljuju:
- u letnim logovima Epsteinovog aviona,
- u njegovim kontakt knjigama,
- u e-mailovima,
- u svjedočenjima žrtava – ponekad samo kao “bio je u istoj prostoriji”.
To je najveći paradoks slučaja:
vidimo mapu moći oko predatora, ali pravni sistem uporno tvrdi da iz te mape ne može izvući optužnice.
Mossad, obavještajne službe i granica između istrage i mitologije
Godinama kruži teza da je Epstein radio za neku obavještajnu službu – najčešće se spominje Mossad – i da je mrežu zlostavljanja koristio za ucjenjivanje političara i poslovnih elita.
Argumenti koji se navode u tim pričama:
- porodične veze Ghislaine Maxwell i njenog oca Roberta Maxwella, o kojem su decenijama pisani tekstovi da je imao kontakte s izraelskim i drugim obavještajnim strukturama;
- Epsteinovi odnosi s bivšim izraelskim premijerom Ehudom Barakom;
- priroda njegovih “donacija”, fondacija i biznis veza.
Međutim:
- zvanični izvještaji DOJ-a i FBI-a nisu našli dokaze da je Epstein vodio sistemsku ucjenjivačku operaciju u ime bilo koje države; Anadolu Ajansı+2TRT World+2
- izraelski zvaničnici odbacuju optužbe o formalnoj povezanosti s Mossadom kao neosnovane.
Drugim riječima:
priča o Mossadu ostaje u zoni spekulacija, knjiga i podcasta – a ne dokazane činjenice. Ako je i postojao obavještajni element, zasad nema javnog, provjerljivog dokaza.
Sistem koji štiti moć, a ne djecu
Kad se povuku svi potezi, ostaje jednostavno, brutalno pitanje:
Kako je moguće da je mreža zlostavljanja maloljetnica godinama funkcionisala, da je u nju bilo upleteno toliko novca, letova, putovanja, kamera, osoblja, a da je jedina velika presuda – Ghislaine Maxwell?
Odgovori su kombinacija:
- objektivnih pravnih barijera (vremenski odmak, strah svjedoka, nedostatak “tvrdih” dokaza za svaku pojedinu osobu),
- i subjektivne nespremnosti sistema da zaista udari u vrh globalne elite.
Epsteinov slučaj je pokazao nešto što svi naslućujemo, ali rijetko vidimo ovako ogoljeno:
kada su u pitanju djeca bez moći naspram odraslih s ogromnom moći, pravda se vrlo često zaustavi prije nego što dođe do vrha.
Epstein je mrtav, ali pitanje ostaje
Jeffrey Epstein je monstrum koji je, makar formalno, pobjegao kazni – umro je prije presude. Maxwell je u zatvoru.
Ali prava priča nije više o njima.
Prava priča je o svijetu u kojem mreža moćnih ljudi može godinama okretati glavu, letjeti istim avionima, odsjesti na istim ostrvima, sjesti za iste stolove – i onda reći da “nisu znali ništa”.
Slučaj Epstein nije samo skandal jednog pedofila.
To je ogledalo sistema u kojem:
- novac briše granice odgovornosti,
- politički utjecaj ubija istrage u startu,
- a institucije tek retroaktivno “hrabro” proglašavaju da nema liste, nema ucjene, nema ubistva.
Epstein je mrtav.
Ali pitanje ostaje živo, glasno i neprijatno:
Koliko još takvih “ostrva tame” postoji – i koga sve sistem čuva u tišini?
