Šta se zapravo krije iza monstruozne priče o Jeffreyu Epsteinu?

Dokumenti i novinski tekstovi danas prilično jasno skiciraju sliku:

  • Trump i Epstein se intenzivno druže od kasnih 1980-ih do ranih 2000-ih – zabave u Mar-a-Lagu, zajednički krugovi u New Yorku i Palm Beachu, fotografije, video snimci, letni logovi.
  • U famoznom tekstu New York Magazine iz 2002, Trump izjavljuje o Epsteinu: “I’ve known Jeff for fifteen years. Terrific guy… He likes beautiful women as much as I do, and many of them are on the younger side.” pisao je The Washington Post
  • Epsteinovo ime se pojavljuje i u snimcima i transkriptima gdje se sam hvali da mu je Trump “najbliži prijatelj” i priča o njihovom privatnom životu – što je kasnije završilo i u kongresnim spisima.

Letni logovi i kalendari pokazuju da je Trump više puta koristio Epsteinov avion, dok su se njihova imena pojavljivala zajedno u društvenim rubrikama i na fotografijama sa zabava, gdje je često bila prisutna i Ghislaine Maxwell. Vox+1

Prekid – i naknadno distanciranje

Kasnije, narativ se mijenja:

  • Trump tvrdi da se s Epsteinom “posvađao” oko nekretnine 2004. godine.
  • U novijoj verziji priče ide i dalje: kaže da je Epstein “krao” mlade radnice iz spa centra u Mar-a-Lagu, uključujući i Virginiju Giuffre, jednu od najpoznatijih žrtava, koja je i sama svjedočila da ju je Maxwell regrutovala upravo u tom klubu,
  • U recentnim političkim previranjima, Trump balansira između distanciranja (“jedva da sam ga znao”) i pokušaja da svoje nekadašnje izjave relativizira ili prepravi, dok istovremeno njegovi najodaniji pristalice traže objavu svih Epsteinnovih fajlova – što njegova administracija, ironično, ne ispunjava.

Šta je pravno važno?

Uprkos svemu ovome:

  • Trump nikad nije optužen u vezi s Epsteinovim zločinima.
  • DOJ memo eksplicitno navodi da nema dovoljno dokaza za postupanje protiv drugih osoba povezanih s Epsteinom.

To je linija koju je nemoguće ignorisati:
politički i moralno – slika je mračna; pravno – sistem tvrdi da nema slučaja.


“Ostrvo tame”: imena, dokumenti i granica između prisustva i krivice

Epsteinovo privatno ostrvo u Karibima – Little Saint James – postalo je simbol svega najgoreg: seks turizma, zlostavljanja, trgovine ljudima, elitne perverzije.

Ali pravno gledano, priča je puno složenija.

Krajem 2023. i početkom 2024. objavljeni su otpečaćeni sudski dokumenti iz procesa Virginie Giuffre protiv Ghislaine Maxwell – skoro hiljadu stranica materijala. U njima se nalaze desetine imena političara, biznismena, akademika, javnih ličnosti.

Među njima su, između ostalih:

  • Bill Clinton
  • Donald Trump
  • princ Andrew
  • Alan Dershowitz
  • bivši guverner Bill Richardson
  • bivši senator George Mitchell
  • Ehud Barak
  • Leslie Wexner
    … i mnogi drugi.

Ali sudovi i ozbiljni mediji naglašavaju jednu ključnu rečenicu:

“Samo pojavljivanje imena u dokumentima ne znači da je osoba optužena ili osumnjičena za krivično djelo.”

Neka imena se pojavljuju:

  • u letnim logovima Epsteinovog aviona,
  • u njegovim kontakt knjigama,
  • u e-mailovima,
  • u svjedočenjima žrtava – ponekad samo kao “bio je u istoj prostoriji”.

To je najveći paradoks slučaja:
vidimo mapu moći oko predatora, ali pravni sistem uporno tvrdi da iz te mape ne može izvući optužnice.


Mossad, obavještajne službe i granica između istrage i mitologije

Godinama kruži teza da je Epstein radio za neku obavještajnu službu – najčešće se spominje Mossad – i da je mrežu zlostavljanja koristio za ucjenjivanje političara i poslovnih elita.

Argumenti koji se navode u tim pričama:

  • porodične veze Ghislaine Maxwell i njenog oca Roberta Maxwella, o kojem su decenijama pisani tekstovi da je imao kontakte s izraelskim i drugim obavještajnim strukturama;
  • Epsteinovi odnosi s bivšim izraelskim premijerom Ehudom Barakom;
  • priroda njegovih “donacija”, fondacija i biznis veza.

Međutim:

  • zvanični izvještaji DOJ-a i FBI-a nisu našli dokaze da je Epstein vodio sistemsku ucjenjivačku operaciju u ime bilo koje države; Anadolu Ajansı+2TRT World+2
  • izraelski zvaničnici odbacuju optužbe o formalnoj povezanosti s Mossadom kao neosnovane.

Drugim riječima:
priča o Mossadu ostaje u zoni spekulacija, knjiga i podcasta – a ne dokazane činjenice. Ako je i postojao obavještajni element, zasad nema javnog, provjerljivog dokaza.


Sistem koji štiti moć, a ne djecu

Kad se povuku svi potezi, ostaje jednostavno, brutalno pitanje:

Kako je moguće da je mreža zlostavljanja maloljetnica godinama funkcionisala, da je u nju bilo upleteno toliko novca, letova, putovanja, kamera, osoblja, a da je jedina velika presuda – Ghislaine Maxwell?

Odgovori su kombinacija:

  • objektivnih pravnih barijera (vremenski odmak, strah svjedoka, nedostatak “tvrdih” dokaza za svaku pojedinu osobu),
  • i subjektivne nespremnosti sistema da zaista udari u vrh globalne elite.

Epsteinov slučaj je pokazao nešto što svi naslućujemo, ali rijetko vidimo ovako ogoljeno:

kada su u pitanju djeca bez moći naspram odraslih s ogromnom moći, pravda se vrlo često zaustavi prije nego što dođe do vrha.


Epstein je mrtav, ali pitanje ostaje

Jeffrey Epstein je monstrum koji je, makar formalno, pobjegao kazni – umro je prije presude. Maxwell je u zatvoru.

Ali prava priča nije više o njima.
Prava priča je o svijetu u kojem mreža moćnih ljudi može godinama okretati glavu, letjeti istim avionima, odsjesti na istim ostrvima, sjesti za iste stolove – i onda reći da “nisu znali ništa”.

Slučaj Epstein nije samo skandal jednog pedofila.
To je ogledalo sistema u kojem:

  • novac briše granice odgovornosti,
  • politički utjecaj ubija istrage u startu,
  • a institucije tek retroaktivno “hrabro” proglašavaju da nema liste, nema ucjene, nema ubistva.

Epstein je mrtav.
Ali pitanje ostaje živo, glasno i neprijatno:

Koliko još takvih “ostrva tame” postoji – i koga sve sistem čuva u tišini?