Dok Bosnu i Hercegovinu stišće zima koja je ponovo pala s neba, s temperaturama koje su na sjeverozapadu pale do -14 stepeni, a Sarajevo se pretvara u kombinaciju klizališta i poligona za hitne intervencije, vlast se ponovo pokazuje kao nespremni statista u vlastitom filmu katastrofe. Federalni hidrometeorološki zavod izdao je narandžasto upozorenje, ali u zemlji u kojoj su upozorenja postala forma bez sadržaja, snijeg se i dalje tretira kao iznenadna pojava s drugog kontinenta.
Putevi su neprohodni, trotoari zaleđeni, a hitna pomoć radi u režimu stalne improvizacije. U Konjicu je pacijent s moždanim udarom do pomoći stigao zahvaljujući GSS-u Prenj i CEMS-u FBiH — jer kad sistem zakaže, uvijek ostaju volonteri da zakrpe rupe države. U Sarajevu raste broj padova, lomova i hipotermija. Bolnice se pune, a građani uče staru lekciju: preživljavanje zimi nije stvar organizacije, nego sreće.
Institut za javno zdravstvo savjetuje građanima da se toplo oblače, izbjegavaju hladnoću i pripaze na zdravlje — jer, ako niste znali, zima je hladna, led klizav, a tijelo osjetljivo. Savjeti su to na nivou epohalnog otkrića: obucite jaknu, ne smrzavajte se i, ako vam pozli, potražite pomoć. Istovremeno, Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo poručuje da sistem “funkcioniše bez zastoja”. U prevodu: pazite se sami, jer institucije trenutno nemaju vremena — zauzete su uvjeravanjem javnosti da je sve pod kontrolom dok se kontrola topi zajedno s ledom.
I dok se građani bore da ostanu na nogama, politička scena klizi u svoj najpoznatiji režim — medijske ratove, lične sujete i javna prenemaganja. Umjesto da se pita zašto ulice nisu očišćene i zašto se svaka zima dočekuje kao elementarna nepogoda iznenađenja, rasprava se vodi o “tonu pitanja”. Tako se, po staroj domaćoj metodi, suština elegantno gura pod led, a javnost se zabavlja perifernim svađama.
Načelnica Novog Sarajeva Benjamina Karić odlučila je da u jeku zimskog haosa javno objavi novinarske upite, targetirajući one koji postavljaju pitanja. Umjesto odgovora o mjerama za starije i ranjive, dobili smo Facebook lekciju iz samoviktimizacije. Udruženje BH novinara podsjetilo je na to da se sloboda medija ne brani prozivanjem novinara — ali izgleda da je lakše glumiti žrtvu nego očistiti trotoar.
Ni ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković nije propustio priliku da se uključi u domaći zimski performans. Kritikovao je Vladu Kantona Sarajevo zbog nespremnosti, ali bez opasnosti da će se ta kritika pretvoriti u odgovornost ili konkretan potez. U zemlji u kojoj su svi analitičari, a malo ko upravlja, status je postao zamjena za javnu funkciju.
Putevi se ne čiste statusima, led se ne topi narativima, a država koja svaku zimu dočekuje nespremna ne može se sakriti iza kulisa — sljedeći snijeg neće pitati ko je bio glasniji, samo ko je ostao na nogama, jer svi putevi vode u hitnu pomoć, tamo gdje završavaju stvarni problemi dok se javnost zabavlja simboličkim bitkama.
Kod nas zima ne dolazi nespremna — nespremna je država.
