Kada pogledamo kartu broja milijardera po državljanstvu, uočavamo tri jasna obrasca:
Ekstremna koncentracija u nekoliko država
Praznine čitavih kontinenata
Regionalne razlike unutar istih ekonomskih zona
Najviše upada u oči — Afrika.
Afrika: geografski ogroman, finansijski gotovo prazan prostor
Na karti:
- Većina afričkih zemalja ima 0–1 milijardera
- Nekoliko zemalja ima simboličan broj
- Kontinent sa 1,4 milijarde ljudi gotovo da ne učestvuje u globalnoj eliti kapitala
To nije slučajnost.
To je rezultat:
- kolonijalne historije
- slabog industrijskog razvoja
- ograničenog pristupa kapitalu
- političke nestabilnosti
- globalnih trgovinskih odnosa koji favorizuju razvijene centre
Afrika je tržište.
Ali nije centar akumulacije.
SAD i Kina: nova bipolarna finansijska osovina
Sjedinjene Države daleko prednjače.
Kina je druga, ali s potpuno drugačijim modelom:
- SAD: privatni kapital + tehnološke kompanije
- Kina: kombinacija državnog kapitalizma i privatne ekspanzije
Ovo pokazuje da 21. vijek nije samo geopolitički multipolaran —
nego i finansijski koncentrisan u dvije sile.
Evropa: stara moć, ali raspršena
Evropa ima veliki broj milijardera, ali:
- raspoređenih po više država
- bez jednog dominantnog centra kao SAD
- sa sporijim rastom u poređenju s Azijom
To govori o zrelosti tržišta — ali i o ograničenom prostoru za eksplozivni rast.
Latinska Amerika: elita u moru nejednakosti
Brazil, Meksiko, Argentina — imaju milijardere.
Ali istovremeno imaju:
- duboku socijalnu nejednakost
- visoke stope siromaštva
- krhke institucije
To je model “ostrva bogatstva”.
Šta ova karta zapravo pokazuje?
Ne pokazuje samo bogatstvo.
Pokazuje:
- gdje se kapital akumulira
- gdje nastaju globalne kompanije
- gdje su finansijski centri
- gdje postoji sistem koji omogućava ekstremnu akumulaciju
Milijarderi nisu samo bogati pojedinci.
Oni su indikator:
finansijske infrastrukture
poreskih politika
pristupa tržištima
tehnološke dominacije
Najvažniji obrazac: koncentracija
Ako mali broj zemalja proizvodi ogromnu većinu svjetskih milijardera, to znači:
- kapital postaje sve koncentrisaniji
- geopolitička moć prati finansijsku moć
- globalna nejednakost postaje sistemska, ne slučajna
Afrika je na karti gotovo prazna.
To nije prirodna sudbina.
To je strukturalni rezultat.
Zaključak
Ova mapa ne govori samo o bogatstvu.
Govori o tome:
- ko kontroliše kapital
- ko kontroliše tehnologiju
- ko kontroliše globalne tokove investicija
I ko je van tog sistema.
To je karta 21. vijeka.
Ne kao moralna presuda.
Nego kao dijagnoza.
