Nebo iznad grada bilo je neobično čisto, kao da je neko na trenutak sklonio dim, kablove, ekrane, predizborne parole i sitnu ljudsku buku koja se obično zalijepi za atmosferu pa ne da zvijezdama da dišu. Kafana je stajala na rubu brda, tamo gdje grad prestaje biti grad i počinje izgledati kao prosuta šaka žutih svjetala. […]