književnost

Još jedna izgubljena generacija umjetnosti: Kako rat u Ukrajini oblikuje kulturu i umjetničko pamćenje

Eurozine u svojoj refleksiji otvara priču kroz sudbinu Marharyte Polovinko, mlade ukrajinske umjetnice, čija kreativnost nije nestala ni usred rata — nego se transformisala u brutalnu i neposrednu umjetničku reakciju na iskustvo konflikta. Marharyta (1994 – 2025) je prije rata stvarala slike koje su reflektovale marginalne figure postindustrijskog života — složene, prljave i potresne scene […]

Feudalne bajke modernog doba: Anatomija čudovišta koje se hrani našim godinama

Bio jednom jedan kralj, mada se on više volio zvati “izabranim slugom naroda”, po imenu Obećanko. Živio je u dvorcu od stakla i mermera, koji je narod još otplaćivao, iako niko nije znao tačnu kamatu. Obećanko je imao jedan poseban dar: kad god bi otvorio usta, iz njih nije izlazio vazduh, već šarene, ljepljive niti […]

Legenda o Gabeli: Da li je bosanski grad zaista bio predložak za Danteov Purgatorij?

Grad na granici stvarnog i mitskog Na samom jugu Bosne i Hercegovine, na mjestu gdje Neretva prelazi iz nemirne rijeke u put prema moru, leže ostaci starog grada Gabele. Danas tiha, gotovo zaboravljena, Gabela je u srednjem vijeku bila jedno od ključnih trgovačkih i duhovnih čvorišta regije. No, osim historije, uz ovaj grad veže se […]

Zaboravljeni geniji BiH: Od Ruđera Boškovića do Hasana Brkića — imena koja su obilježila svijet

Bosna i Hercegovina je čudna zemlja.Na papiru mala, često potcijenjena, često iskrivljeno predstavljena.Ali kada se zagrebe ispod površine, iz ove zemlje — ili iz njenog kulturno-historijskog prostora — potekla su imena koja su oblikovala fiziku, književnost, filozofiju, diplomatiju, inženjerstvo i politiku 20. vijeka. Neka od njih nikada se ne pominju u našim udžbenicima.Neka se skrivaju […]

Eliot Weinberger i umjetnost eseja bez autora

Postoje pisci koji mijenjaju forme, i postoje oni koji ih diskretno, ali temeljno — preimenuju. Eliot Weinberger pripada ovom drugom redu: on ne raskida s esejem, nego ga premješta, pomjera i oslobađa od tereta subjektivnosti. U razgovoru za The Paris Review Weinberger otvara vrata jednoj drugačijoj poetici: eseju koji je istovremeno dokument, mit, politički stav, […]

James Baldwin: Pisac koji je znao da istina uvijek košta

Intervju Jamesa Baldwina za The Paris Review otkriva pisca koji ne posmatra književnost kao estetsku disciplinu, nego kao moralnu obavezu. Baldwin u razgovoru ističe da je pisanje čin suočavanja — sa sobom, svojim strahovima, prošlošću, porodičnim naslijeđem i društvenim silama koje oblikuju identitet crnog čovjeka u Americi. Pisac, kaže Baldwin, ne može pobjeći od vlastitog […]

László Krasznahorkai: Pisac koji pretvara haos svijeta u rečenicu bez daha

Postoje pisci čije rečenice dišu sporije od svijeta, i oni čiji ritam tjera čitaoca da hvata zrak. László Krasznahorkai, jedan od najposebnijih evropskih prozaista, pripada ovoj drugoj, opasnijoj vrsti. Njegove rečenice, dugačke poput unutrašnjeg monologa čovjeka u panici, nose melodiju koja ne liči na književni trik nego na stanje svijesti. U razgovoru za The Paris […]

mačka

O totalitarizmu, lažima…

Iz razgovora s francuskim piscem Rogerom Errerom 1974. godine. Totalitarizam Totalitarizam počinje s prezirom prema onom što imate. Sljedeći korak je misao: „Stvari se moraju promijeniti – nije važno kako. Sve je bolje od onog što imamo“. Totalitarni vladari organizuju ovu vrstu masovnog osjećanja, i organizujući ga, oni ga artikulišu, a artikulišući ga na neki […]

Goran Dakić: Ne plašim se izdajnika, plašim se loše napisane rečenice

Slavonsko sunce ne bira gdje će udariti, probija se kroz prašnjave prozore osnovne škole u Dalju. Klupe su još iste – izgrebanom drvetu vremenom dodati su novi tragovi, ali stari ostaju vidljivi kao brazde na dlanu seljaka koji vuče mrežu. Ispod svakog urezanog srca, svakog inicijala koje više niko ne može pročitati (osim, možda, nekog […]

Ja sam moja publika: Widemanov put kroz “Jezike doma”

Od mnogih intervjua o “Umjetnosti fikcije” koji obilno postoje u arhivi Paris Reviewa, članak Johna Edgara Widemana je među onima kojima se najčešće vraćam, zbog toga kako osvjetljava način na koji sam ga oduvijek doživljavla kao pisca i kao kritičara: pronicljiv koliko i mrzovoljan, čvrst koliko i direktan, ali uvijek nevjerovatno ukorijenjen u svojim principima […]