Postoje pisci čije rečenice dišu sporije od svijeta, i oni čiji ritam tjera čitaoca da hvata zrak. László Krasznahorkai, jedan od najposebnijih evropskih prozaista, pripada ovoj drugoj, opasnijoj vrsti. Njegove rečenice, dugačke poput unutrašnjeg monologa čovjeka u panici, nose melodiju koja ne liči na književni trik nego na stanje svijesti. U razgovoru za The Paris […]