U trenutku kad se lopta kotrlja po terenu, a srce fudbala još pulsira u ritmu nade, život može stati – ne s uzdahom, već s prasakom koji se čuje samo u grudima. Sportski teren, inače poprište strasti, postao je mjesto duboke, neizrecive tišine.
Mladen Žižović, 44-godišnji trener Radničkog iz Kragujevca, rođen u BiH, postao je tragični junak. Bio je samo mladić koji je pao pored klupe, u 22. minuti utakmice protiv Mladosti Lučani. Umro je 3. novembra 2025, u Superligi Srbije, gdje je trebao pisati nove stranice, a ne završiti svoju.
Njegovo srce, ono koje je godinama kucalo u ritmu treninga, odjednom je utihnulo, ostavivši za sobom samo eho publike koja je aplaudirala, nesvjesna da aplauz postaje molitva.
Mladen, sin bosanske zemlje, gradio je ne samo timove već i snove. Njegov trag dubok je u Mostaru: kao igrač HŠK Zrinjski, bio je legenda i višestruki prvak, a kasnije je vodio klub i kao trener.
Rođen u BiH, u Srbiji je pronašao dom – trenirao je Borac Banja Luka (uz istorijske rezultate) i Radnički, gdje je 22. oktobra 2025. počeo novu eru, pun nade i vizije.
“Život je utakmica – igraj pošteno, bori se do kraja”, govorio je igračima.
Ironijom sudbine, njegov život se završio u poluvremenu, pred očima saradnika i publike koja je stajala u šoku, držeći dah kao da može vratiti vrijeme.
Reakcije su poput talasa koji se valjaju Balkanom – prvo šok, pa tuga, pa sjećanje koje grize. Igrači Radničkog pali su na travu, suze miješajući se s kišom na licima. “Mladen je bio otac, ne trener – učio nas je da padnemo, ali da ustanemo jači”, riječi su koje je izustio kapiten, dok su protivnici iz Mladosti stajali u tišini, grleći ih u nijemom izrazu saučešća.
Publika u stadionu, 5.000 duša, aplaudirala je minutom šutnje – ne za gol, već za čovjeka koji je živio za njihove snove. Mladen Žižović bio je priča o korijenima: rođen u BiH, u Srbiji je cvjetao, a umro je na terenu koji je volio više od života. Njegova smrt nije kraj – to je podsjetnik na to da fudbal, kao život, ima trenutke gdje se srce zaustavi, ali eho ostaje.
Spavaj mirno, Mladene – tvoj gol je zauvijek upisan.
