Politički haos oko Milorada Dodika ušao je u fazu u kojoj više niko ne razumije šta se tačno dešava: američke sankcije se šire, EU pooštrava ton, ruski ambasador daje dramatične izjave, a domaća javnost sluša Dodikove napade, demantije, optužbe i pokušaje da dokaže da mu „ne mogu ništa“.
Istovremeno, kruže tvrdnje o tajnim pregovorima, koncesijama i ustupanju prirodnih resursa — od energetike do ruda — što stvara dodatnu konfuziju.
Sve to izgleda kao zagonetka, ali u stvarnosti slika je vrlo jasna:
Dodik je postao politički izolovan, finansijski blokiran i međunarodno kompromitovan — i sada pokušava kupiti vrijeme nudeći sve što ima, uključujući ono što nije njegovo.
Američke sankcije nisu taktički pritisak — nego zaključena procjena
Najnoviji paket sankcija Sjedinjenih Američkih Država protiv Dodika i njegovih saradnika najteži je od Daytona do danas.
Zašto baš sada?
Zato što je Washington donio finalnu odluku: Dodik više nije partner nego rizik.
Razlozi su kumulativni:
- sistemsko odbacivanje odluka OHR-a
- napadi na Ustavni sud BiH
- pokušaj stvaranja paralelnih institucija u RS-u
- retorika i politička veza s Moskvom u jeku rata u Ukrajini
- destabilizacija u najosjetljivijem trenutku globalne politike
- povezivanje s ruskim energetskim projektima mimo evropske regulative.
Drugim riječima, sankcije nisu poruka za pregovore, nego konačna presuda.
Washington je procijenio da od Dodika više nema koristi — samo štete.
Šta je Dodik ponudio zauzvrat? Prirodni resursi, koncesije i “geopolitičko preorijentisanje”
U diplomatskim krugovima mjesecima se govori o ponudi koju je Dodik pokušao plasirati prema nekoliko adresa — i američkih i evropskih.
Motiv mu je bio jednostavan: dobiti politički kisik u zamjenu za ekonomske ustupke.
Najčešće spominjane ponude su tri:
Prirodni resursi: hidropotencijali, litij, šume, rijeke
Stranim kompanijama, posebno zapadnim, nudile su se dugoročne koncesije na:
- hidroelektrane
- rijeke i vodne tokove
- šumske resurse
- rudne rezerve, uključujući litij
- energetske infrastrukture koje bi RS iznajmila na 30+ godina.
Važno:
Ništa od ovoga nije zvanično, ali nije ni izmišljeno.
Diplomatske bilješke potvrđuju da su takvi “neformalni razgovori” postojali — ponuda resursa u zamjenu za ublažavanje sankcija.
Smanjenje ruskog utjecaja (koje nikada nije isporučeno)
Od Dodika se očekivalo da se distancira od Moskve nakon februara 2022.
Umjesto toga, on je:
- pojačao kontakte
- preuzeo rusku retoriku
- isticao Putinove stavove
- koristio Moskvu kao “zaštitni štit”.
To je ubrzalo američku odluku da ga označi kao destabilizatora.
Deblokade institucija BiH kao pregovarački alat
Dodik godinama koristi isti model:
„Ako želite da se vratim u Predsjedništvo/Parlament/Savjet ministara — dajte mi X.“
Taj model je izgorio.
SAD su poslale poruku:
Ne pregovaramo više s čovjekom koji proizvodi krize da bi ih prodavao kao rješenja.
Zašto je priča o resursima toliko glasna?
Zato što BiH, i posebno RS, ubjedljivo najviše geopolitičke vrijednosti imaju upravo u — resursima.
Zapad želi LNG, sigurnu energetiku i smanjivanje ruskog utjecaja
SAD guraju novi energetski paket za Balkan.
U to se uklapa plan LNG-a, “južnih konekcija”, pa čak i američki interes za rudne resurse.
Kina i Rusija žele upravo suprotno
Kineske kompanije žele hidroelektrane i rude.
Rusija želi zadržati gas kao polugu kontrole.
Srbija želi upravljati energetskim tokom RS-a.
Dodik želi igrati na sve strane — i gubi na svakoj
On pokušava prodati isti resurs dvjema suprotstavljenim silama.
To je u međunarodnoj politici formula za kraj.
Politička realnost: Dodik je „osuđen i presuđen“ — ali ne u sudnici
Zbog čestih krivičnih prijava u BiH i poteza protiv ustavnog poretka, Dodik faktički nosi status čovjeka:
- s otvorenim procesima
- pod višestrukim sankcijama
- bez međunarodnog kredibiliteta
- izolovanog od bilo kakvog ozbiljnog partnerstva
- i sve zavisnijeg od Beograda i Moskve.
SAD su ga otpisale.
EU ga još trpi iz pragmatičnih razloga, ali ga ne vidi kao dugoročnog sagovornika.
Njemačka ga smatra prijetnjom stabilnosti.
Velika Britanija ga smatra ruskim instrumentom.
U RS-u je i dalje jak — ali to je lokalna moć, koja ne znači mnogo bez vanjskog kišobrana.
Šta slijedi? Tri scenarija
1. Daljnje širenje sankcija
Vrlo vjerovatno: novi talas sankcija obuhvatiće još političara iz RS-a, firmi i finansijskih tokova.
SAD idu prema fazi „mikro sankcija“ — udara po svakom ko finansira Dodika.
2. Ekonomski pritisak koji RS ne može izdržati
RS već ulazi u fazu:
- nezapamćenog budžetskog deficita
- zaduživanja po rekordno visokoj cijeni
- blokade međunarodnih kredita
- osipanja investicija
- raslojavanja privrede.
Bez pristupa međunarodnim finansijama, Dodikova moć postaje stvar prošlosti.
3. Politička tranzicija, ali ne revolucija
Zapad nije zainteresovan da sruši RS niti da izazove haos.
Cilj je jednostavan: postepeno ga ukloniti kao faktor destabilizacije.
To znači:
- jačanje institucija BiH
- neutralizaciju paralelnih institucija
- stvaranje novih političkih lidera u RS-u (pragmatičnih, prozapadnih)
- povratak na evropski put.
Drugim riječima, Dodik neće „pasti“ uz buku — nego će jednostavno nestati iz centra moći.
Šta je ključno u cijeloj priči?
Najvažnije je ovo:
SAD više ne vjeruju Dodiku. EU mu više ne vjeruje. Srbija ga koristi, ali ne može zaštititi. Rusija ga drži na kratkom povocu, ali ne nudi ništa.
U takvoj situaciji, on radi ono što radi svaka politička figura u padu:
- diže tenzije
- izmišlja zavjere
- optužuje Zapad
- glumi žrtvu
- prodaje „velike igre“
- nudi resurse koji mu ne pripadaju
- i pokušava uvjeriti javnost da još vlada situacijom.
U stvarnosti, međunarodni proces je već odmakao:
Dodik je postao osoba koju velike sile gase — ne naglo, nego sistematski.
