Postoji događaj iz 1939. godine koji je toliko nevjerovatan, toliko precizno izveden, toliko dramatičan u svojim „šta bi bilo kad bi bilo“ posljedicama, da izgleda kao alternativna historija.
Ali nije.
Zbilja se dogodilo.
Jedan čovjek, sam, bez ikoga, bez organizacije, bez podrške, bez partije, bez stranih obavještajnih službi, osmislio je i izveo eksplozivni atentat koji je skoro ubio Adolfa Hitlera – i to nekoliko mjeseci nakon početka rata.
Da je uspio, Drugi svjetski rat mogao je završiti prije nego što je počeo.
Mogao je spriječiti:
- invaziju na Francusku
- bitku za Britaniju
- Holokaust
- 50 miliona mrtvih
- uništenje pola Evrope
I sve je uradio Georg Elser – stolarski radnik iz malog grada Königsbronna.
Njegovo ime nije postalo legenda.
Njegova priča nije postala dio kolektivne memorije.
Ali ono što je uradio jedan je od najhrabrijih i najpreciznijih činova otpora u modernoj historiji.
Ko je bio Georg Elser?
(Čovjek bez vojske, bez mreže, bez podrške – ali s planom)
Georg Elser bio je tih, povučen, ali izuzetno talentiran stolar.
Radio je kao mehaničar, bravar, rudar, radnik na farmi.
Nije bio komunista, anarhista, vojnik, špijun, ni političar.
Bio je običan radnik koji je u svojim dnevnicima ostavio najjednostavniji mogući motiv:
“Pokušao sam spriječiti veće zlo.”
Bio je svjedok toga kako nacisti pretvaraju Njemačku u mašinu represije:
- radnici gube prava
- manjine nestaju
- sloboda govora se guši
- otpor se kažnjava smrću
- rat postaje neizbježan
Georg Elser je bio čovjek koji nije mogao gledati i šutjeti.
Ali ono što ga izdvaja je činjenica da nije bio idealista nego perfekcionista.
Sve što je uradio, uradio je do najmanjeg detalja.
Ideja koja je sazrijevala u tišini
Elser je posjećivao Bürgerbräukeller u Münchenu – legendarnu pivnicu gdje je Hitler svake godine, 8. novembra, držao govor povodom neuspjelog puča iz 1923.
Svake godine – ista sala, isti stol, isti sat, isti datum.
Elser je u tome vidio ono što niko drugi nije:
sistemsku grešku u načinu na koji Hitler vodi propagandu.
Ako znaš gdje će biti i kada će biti – možeš planirati savršeni atentat.
I Elser je počeo planirati.
Sam.
Atentat koji je zahtijevao inteligenciju na nivou inženjera
Plan je bio jednostavan u konceptu, ali monstruozno složen u realizaciji.
Georg Elser je odlučio:
- napraviti bombu sam
- postaviti je sam
- odabrati pravo vrijeme sam
- doći u pivnicu sedmicama prije
- kopati šupljinu u masivnom stubu
- raditi samo noću
- ulaziti i izlaziti neprimijećen
- i učiniti sve što bi u normalnim okolnostima radio tim profesionalaca
Tokom 35 noći, Elser se šunjao u pivnicu nakon zatvaranja, skrivao se iza zavjesa i nameštaja, zatim provodio sate bušeći masivni nosivi stub.
Niko ga nije vidio.
Niko ga nije čuo.
Niko ga i danas ne može objasniti.
U šupljinu je postavio:
- vlastoručno napravljeni eksploziv
- sofisticirani dvostruki tajmer
- mehanizam koji je radio na principu satnih opruga
- sistem redundanse koji bi bombaši inženjeri danas pohvalili
Sve je bilo spremno.
Dan koji je mogao promijeniti svijet
- novembra 1939. Hitler je kao i svake godine došao u pivnicu.
Povijest kaže da je trebao govoriti do 21:20.
Elser je tempirao bombu da eksplodira u 21:20.
Ali Hitler je taj dan promijenio raspored.
Nevrijeme je zaprijetilo letovima, i odlučio je skratiti govor i otići ranije – što je bilo presedano.
Otišao je 13 minuta prije eksplozije.
U 21:20, bomba je eksplodirala.
- masivni stub se pretvorio u krater
- krov se urušio
- 8 ljudi je poginulo
- 63 je ranjeno
- Hitler je bio već na putu ka željezničkoj stanici
Elser je zakasnio za 13 minuta.
Trinaest.
To je najveći “šta bi bilo kad bi bilo” trenutak 20. stoljeća.
Šta bi se dogodilo da je uspio?
Historijski konsenzus danas kaže:
Da je Hitler poginuo 1939:
- Drugi svjetski rat bi se praktički ugasio
- Nacistička struktura moći bi se raspala
- Himmler, Goering i ostali ne bi uspjeli stabilizirati državu
- Njemačka vojska bi pokušala uspostaviti kontrolu
- Saveznici bi vjerovatno pregovarali o miru
- Holokaust ne bi bio sistemski organizovan
- Istočni front ne bi postojao
- Evropa bi izgledala potpuno drugačije
Ovo nije romantična fikcija.
Ovo je zaključak vojnih historičara.
Georg Elser je bio najbliže uspjehu od svih atentatora na Hitlera – bliži nego Stauffenberg, bliži nego vojni zavjerenici, bliži nego obavještajne službe.
Stauffenberg je imao tim ljudi.
Elser je imao – sebe.
Hapšenje, ispitivanje i tortura
Elsera su uhapsili na granici sa Švicarskom istu noć – slučajno.
Nisu znali da je on atentator.
U početku su ga ispitivali kao “sumnjivog putnika”.
Tek kada su u njegovoj torbi vidjeli:
- skice bombe
- dijelove detonatora
- dijagram pivnice
- alat
postalo je jasno ko je on.
Gestapo nije mogao vjerovati da je sve uradio sam.
Mislili su:
- da radi za Britance
- da radi za Kominternu
- da je dio neke tajne mreže
Mučili su ga mjesecima.
Čak su doveli i njegove roditelje, pokušavajući ga natjerati da prizna da ima saučesnike.
Ali istina je bila toliko jednostavna da je zvučala nevjerovatno:
Georg Elser je bio sam.
I to je bila njegova najveća snaga.
Hitlerova lična osveta
Elser je postao Hitlerova opsesija.
Bio je previše opasan da bi ga se ubilo odmah – mogao je biti koristan kao dokaz protiv stranih sila.
Držali su ga u koncentracionim logorima pet godina, pod posebnim statusom:
- imao je bolju hranu jer su ga “čuvali za kasnije”
- Gestapo ga je nadzirao lično
- bio je izdvojen od ostalih zatvorenika
Ali kako se rat bližio kraju i kako je jasno postalo da Treći Reich gubi, Hitler je naredio da se Elser “ukloni prije oslobođenja”.
Dana 9. aprila 1945., deset dana prije Hitlerovog samoubistva, Georg Elser je strijeljan u Dachauu.
Rat je završio 20 dana kasnije.
Da je doživio oslobođenje – danas bi vjerovatno bio jedan od najpoznatijih heroja Evrope.
Ovako, postao je fusnota historije koju prepoznaje relativno mali broj ljudi.
Zašto historija Elsera nije pretvorila u legendu?
Zato što je Elser problem za sve ideologije.
- Nije bio komunist da ga komunisti slave.
- Nije bio nacistički protivnik iz redova vojske da ga poslije rata vole konzervativci.
- Nije bio pripadnik pokreta otpora da ga slave ljevičari.
- Nije bio intelektualac da ga akademija glorifikuje.
- Nije pripadao nikome, osim svojoj savjesti.
Bio je običan čovjek koji je sam odlučio spriječiti najveće zlo 20. stoljeća.
I upravo zato ga je historija gurnula u stranu.
Elser se ne uklapa ni u jedan narativ.
On je dokaz da jedna osoba može vidjeti ono što čitave nacije ne žele vidjeti, i može djelovati tamo gdje svi drugi šute.
Jedan od najvažnijih ljudi svoje epohe?
Jer je bio:
- najprecizniji atentator Trećeg Reicha
- najbliži uspjehu
- najracionalniji u svojim motivima
- najdosljedniji u svojoj odluci
- jedini koji je pokušao zaustaviti rat prije nego što postane globalan
- dokaz da moral nije svojstvo kolektiva nego pojedinca
- čovjek koji nije tražio heroizam – ali ga je postigao
Njegov čin nije bio radikalizam.
Bio je pokušaj spasavanja svijeta.
U vremenu kada su svi mislili da je rat neizbježan, Elser je mislio suprotno:
ako se ukloni vođa, sistem se raspada.
Bio je u pravu.
Trinaest minuta koje su koštale čovječanstvo
Kada pišemo historiju, obično govorimo o vojskama, carstvima, planovima, liderima, ideologijama.
A ponekad, sve se svodi na 13 minuta.
Trinaest minuta koje su odlučile:
- da li će 50 miliona ljudi živjeti ili umrijeti
- da li će Evropa biti razorena ili spašena
- da li će se Holokaust desiti ili spriječiti
- da li bi se nuklearno doba desilo mnogo kasnije
- da li bi se čitav tok historije presložio
Georg Elser je bio najbliži čovjek koji je ikada došao tome da zaustavi najveću tragediju modernog doba.
Nije uspio.
Ali njegova priča stoji kao jedan od najčistijih dokaza u historiji da individualna hrabrost može biti jača od cijelog sistema – samo je ponekad potrebno malo više sreće.
