U teoriji, Trojka (SDP, NiP, Naša stranka) trebala je biti “nova politika”.
U praksi, postala je koalicija upravljanja štetom, bez jasnog pravca, bez ideološke konzistentnosti i bez stvarne kontrole nad procesima koje formalno vodi — u dijelu Bosne i Hercegovine, da se razumijemo.
Šta ih povezuje?
Ne vizija.
Ne program.
Nego zajednički interes da se bude vlast.
I strah od povratka starih igrača, koji se koristi kao stalni izgovor.
SDP – partija bez identiteta
SDP je nekad imao ideološku osnovu: socijaldemokratiju, radnička prava, javni sektor.
Danas je to stranka administracije, ne politike.
- nema jasan stav o ekonomiji (osim “status quo”)
- nema hrabrosti za ozbiljne reforme
- ponaša se kao servis za održavanje sistema, ne kao korektiv
SDP u Trojci uglavnom šuti i potpisuje.
NiP – kad “nova politika” postane stara brže od stare
Narod i pravda je došla s pričom o moralu, odgovornosti i “drukčijem pristupu”.
Rezultat?
- kadrovski kontinuitet, samo s novim imenima
- upravljanje javnim preduzećima bez preuzimanja odgovornosti
- stalno pozivanje na “naslijeđene probleme”, iako su godinama na vlasti
Paradoks NiP-a:
kritikuju sistem koji sami vode.
Kad stvari ne funkcionišu — krivi su “raniji”.
Kad funkcionišu — zasluga je “reformi”.
Naša stranka – moralni autoritet bez mase
Na papiru: liberalna, urbana, progresivna.
U stvarnosti: stranka simbolike pa i podsmijeha, ne moći.
- jaka u narativima
- slaba u operativi
- često služi kao “moralni smokvin list” koalicije
Naša stranka zna šta ne želi, ali rijetko pokazuje šta može provesti.
Ključni problem Trojke: Vlast bez odgovornosti
Trojka je uspjela ono što je rijetko:
da bude vlast i da se ponaša kao opozicija u isto vrijeme.
- kad je kriza — “nismo mi krivi”
- kad je uspjeh — “to je dokaz naše politike”
Takav model ne proizvodi rješenja, nego stalnu konfuziju.
Trojka nije katastrofa zato što je “lijeva” ili “liberalna”.
Katastrofa je jer nema projekt države, društva ni budućnosti.
To je koalicija:
- bez dugoročne strategije
- bez hrabrosti da kaže istinu
- bez volje da snosi posljedice
I zato ne izgleda kao vlast koja gradi,
nego kao vlast koja održava sistem dok ne pukne negdje drugo.
Bilans Trojke
Ako se Trojka mjeri po rezultatima, a ne po narativima, brojke i stvarnost su brutalno jasne:
Prosperitet = 0
Ne metaforički.
Doslovno.
Elmedin Konaković – politika kao društvena mreža
Ministar vanjskih poslova države u krizi, a ponašanje često nalikuje:
- online svađi
- ličnim obračunima
- prepucavanju s novinarima, građanima, anonimnim profilima
Više energije odlazi na:
- Facebook statuse
- Twitter/X replike
- lične uvrede i ironiju
nego na:
- ozbiljnu diplomatiju
- strateške međunarodne odnose
- zaštitu državnih interesa
Država vodi vanjsku politiku — ne komentar sekciju.
Kadrovska politika: “Naši ljudi” umjesto sposobnih
Jedan od najvećih problema Trojke nije ideologija, nego kadrovski obrazac:
- prijatelji
- stranački lojalisti
- ljudi bez dokazanih upravljačkih rezultata
Primjer koji je već postao simbol:
KJKP “Rad” – Emir Dobrača
- imenovanje bez jasnog stručnog kredibiliteta
- javne izjave koje su postale predmet ismijavanja
- konstantno prebacivanje krivice na prethodnike, iako je stranka ista
Ovo nije izolovan slučaj, nego šablon.
“Naslijeđeni problemi” – izgovor koji je istekao
Trojka je godinama na vlasti na različitim nivoima.
Više nije ozbiljno govoriti o:
- “zatečenom stanju”
- “ranijim upravama”
- “teškom naslijeđu”
Ako nakon:
- 3
- 5
- 7 godina
i dalje nema rezultata —
onda problem nije naslijeđe, nego upravljanje.
Korupcija i sive zone
Trojka je došla s obećanjem “čistih ruku”.
Ono što imamo danas:
- afere bez epiloga
- optužbe koje se guraju pod tepih
- selektivnu borbu protiv korupcije
Ne tvrdimo presude — ali javne sumnje, istrage i veze postoje, i nikad nisu ozbiljno adresirane.
Najgora poruka koju vlast može poslati je:
“Nismo mi savršeni, ali oni su gori.”
To nije etika.
To je relativizacija odgovornosti.
Rezultat: Država na pauzi
Pod Trojkom:
- javna preduzeća su i dalje gubitaši
- administracija je troma
- reforme su kozmetičke
- standard građana ne raste
- povjerenje se topi
Jedino što raste je:
- nervoza
- polarizacija
- online buka
Antiportal zaključak
Trojka neće propasti jer je “previše fina” ili “previše liberalna”.
Propast će je jer nije ozbiljna vlast.
Vlast koja:
- više komunicira nego što radi
- više objašnjava nego što rješava
- više krivi nego što preuzima odgovornost
nije alternativa starom sistemu —
nego njegova soft verzija.
