Ovo nije rat tenkovima. Nema invazije, nema mobilizacije, nema fronta koji se vidi na karti. Ali obrasci su poznati, a poruka je direktna: ekonomski pritisak kao uvod u političku prisilu.
Američki predsjednik Donald Trump otvoreno je zaprijetio evropskim saveznicima carinama koje imaju precizan tajming i jasnu eskalaciju — 10 posto od 1. februara, 25 posto od 1. juna. Ciljane su zemlje NATO-a koje su rasporedile svoje vojnike na Grenland.
Lista nije mala: Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Njemačka, Danska, Norveška, Švedska, Nizozemska i Finska. Trump tvrdi da su se na Grenlandu pojavile „iz zasad nepoznatih razloga“ i da je riječ o „vrlo opasnoj situaciji za sigurnost i opstanak planete“., objavio je Trump na svojoj mreži Social Truth.
Ovo nije diplomatski jezik. Ovo je signal.
Grenland kao poluga, ne kao teritorija
Trumpov argument nije nov, ali je sada izrečen bez rukavica: SAD bi trebale preuzeti Grenland jer samo one mogu garantovati sigurnost — ne samo tog prostora, nego „šire globalne sigurnosti“. U toj konstrukciji, Grenland nije zemlja niti autonomna teritorija, nego strateški modul.
Posebno se ističe projekat Golden Dome — masivni odbrambeni sistem u koji SAD ulažu stotine milijardi dolara. Trump tvrdi da bi sistem mogao funkcionisati punim kapacitetom samo ako Grenland postane dio američkog sigurnosnog okvira. Drugim riječima: teritorija kao komponenta hardvera.
Danska, koja formalno upravlja Grenlandom, u toj priči je svedena na karikaturu. Trump ironično navodi da Kopenhagen ima tek „dva pseća zaprežna tima“ kao zaštitu, implicirajući da Evropa nije sposobna da brani ni sebe, a kamoli Arktik. Poruka je jasna: suverenitet vrijedi onoliko koliko ga možeš braniti.
Carine kao prva linija udara
Najvažniji dio ove priče nije Grenland — nego metod. Trump ne prijeti vojnom akcijom. On uvodi faze ekonomskog udara. Prvo 10 posto, zatim 25 posto. Ta dinamika nije improvizacija; to je klasični obrazac prisile.
Carine pogađaju industriju, izvoz, lance snabdijevanja i političku stabilnost. One stvaraju pritisak iznutra: lobiji, kompanije i sindikati počinju tražiti „rješenje“. A rješenje se, u Trumpovom svijetu, uvijek nalazi u koncesiji.
Važno je primijetiti da su mete američki saveznici, ne protivnici. To je poruka i ostatku svijeta: NATO ne znači zaštitu od ekonomskog rata. Savezništvo je uslovno.
Trump u objavama na Truth Social ide i korak dalje, tvrdeći da su SAD decenijama — čak i „vijekovima“ — subvencionirale Dansku i EU time što im nisu naplaćivale carine. Po toj logici, došlo je vrijeme da Evropa „uzvrati“. To je narativ duga, a dug se u geopolitici ne naplaćuje novcem nego ustupcima.
Šira slika: Arktik, Kina i Rusija
Trump eksplicitno navodi Kina i Rusija kao aktere koji „žele Grenland“. Time spor dobija globalnu dimenziju. Arktik više nije periferija — on je nova linija razgraničenja.
U toj igri, Evropa se pojavljuje kao posrednik bez stvarne moći: dovoljno blizu da smeta, preslaba da odlučuje. Upravo zato pritisak ide preko ekonomije. To je najbrži način da se partner pretvori u problem.
Rat koji se vodi prije nego što počne
Nazvati ovo ratom nije pretjerivanje. To je rat niskog intenziteta, vođen pravilima tržišta, ne bojišta. Prvo se ruši ekonomska stabilnost, zatim politička kohezija, a tek onda dolaze „rješenja“ koja se nude kao jedina razumna opcija.
Trump ne testira Grenland. On testira koliko je Evropa spremna da plati cijenu samostalnosti. Ako popusti sada, obrazac će se ponoviti sutra — na drugom mjestu, s drugim izgovorom.
U svijetu u kojem se rat više ne najavljuje sirenama nego tarifama, ovo je trenutak u kojem se vidi ko razumije novu realnost — a ko još uvijek čeka stare signale.
