Donald Trump je poslije velike političke i javne krize u Minneapolisu odlučio promijeniti igru: američki predsjednik je, kako je objavljeno, naredio da se controverzni šef Granične patrole Gregory Bovino ukloni iz Minnesote, a umjesto njega u grad stiže njegov visokopozicionirani „granični car“ Tom Homan — čovjek zadužen za Trumpovu najagresivniju imigracijsku politiku.
Ali ova priča — kao i većina poruka iz Bijele kuće — ne govori cijelu istinu.
1. Trump je „ljut“ — ali na šta?
U članku se doslovno kaže da je Trump bio “duboko frustriran” načinom na koji su Bovino i ministrica Kristi Noem upravljali krizom nakon što su federalni agenti ubili Alex Prettija, 37-godišnjeg građanina SAD-a, tokom jedne od provokativnih policijskih racija u Minneapolisu.
Dakle:
- Ne radi se o tome da Trump odjednom brine o životima ljudi —
nego o političkom štetu koju takve scene prave na njegovom imidžu. - Videi i snimci koji ne podržavaju zvanične tvrdnje postali su problem javne slike više nego stvarna odgovornost agenata.
To znači da Trump reagira kad gubi narativ, a ne kad je to moralno ili zakonski potrebno.
2. Promjena komandne strukture — kozmetika sa strateškim značenjem
Bovino se opisuje u domaćim i međunarodnim medijima kao simbol agresivne Trumpove imigracijske politike — često sa ratničkim, provokativnim pristupom, bez stvarne obuke za rad u urbanim sredinama.
I sad Trump kaže:
“Vraćamo ga kući, šaljemo nekog drugog.”
No ovo:
- nije priznanje greške
- nije priznanje da su taktike bile pogrešne
- niti priznanje da je sistem falio
To je retorička korekcija — pokušaj da se situacija u javnosti “preformatira” bez suštinske promjene politike.
3. Mit o „cara granica“ — zapravo deus ex machina
Tom Homan, koji dolazi umjesto Bovinea, nije neko ko će miriti stvari.
Prema izvještajima, on je Trumpov specijalac za deportacije, čovjek koji je obećao „najveću operaciju deportacija u istoriji SAD-a“.
Drugim riječima:
nije poslan da umiri situaciju — nego da konsoliduje snažnu liniju represije i vrati narativ pod kontrolu.
To je puno manje smirivanje, a puno više prepakiravanje oštrih politika.
4. Činjenice govore suprotno od uredskih izjava
Trumpova administracija i DHS pokušavaju govoriti o „istrazi“ i „pregledima“, ali istraživanja pokazuju da:
- u desetine pucnjava federalnih agenata do sada niko nije krivično odgovarao, čak ni kad video-dokazi jasno osporavaju zvanične tvrdnje;
- lokalne i savezne vlasti se sukobljavaju oko ustavnih prava — uključujući pokušaje da savezne racije budu zaustavljene na sudu;
- šira javnost u SAD-u sve više ne podržava brutalne taktičke pristupe ICE-a i granične patrolе — čak i među nekim republikancima.
Drugim riječima: promjena lica ekipe ne znači promjenu sadržaja politike.
5. Šta se ovdje stvarno događa?
Trumpova administracija koristi ratobornu imigracijsku retoriku kao:
- izbornu prednost,
- sredstvo odvraćanja pažnje s drugih unutrašnjih problema,
- i način da se signalizira biračima da se „ne popušta“.
Kad ta retorika rezultira smrtnim ishodima –
nerijetko se povlači samo persona koja je postala simbol problema — ne politika koja je pravi izvor problema.
Tom Homan nije “mirni pregovarač”.
On je stranački izbor za konsolidaciju politike sile — ne za njezino preispitivanje.
