Svake zime ista slika: Sarajevo se polako pretvara u nešto između dystopijskog filma, industrijskog romana iz 19. stoljeća i — budimo iskreni — Upside Down dimenzije iz Stranger Thingsa.
Da, onog mjesta gdje vladaju čudovišta, tama, otrovni oblaci i nerealno loša vidljivost. Kod nas nema Demogorgona, ali realno, da se jedan pojavi kod Marindvora, niko ga ne bi ni primijetio od smoga.
Jer Sarajevo je, godinama unazad, redovno rame uz rame sa „najzagađenijim gradovima na svijetu“. Ponekad čak i prvi na toj neslavnoj listi.
Milion gradova na planeti — i mi opet u top tri. Ako ništa, barem smo negdje najbolji.
Grad koji ne diše: Sarajevo kao prirodni „air fryer“
Kad pogledamo geografsku sliku Sarajeva, postaje jasno da smo, bez ikakve šale, izabrali najgoru moguću kotlinsku konfiguraciju za život modernog grada:
- planine zatvaraju cirkulaciju zraka,
- hladan zrak tone,
- topao zrak se diže,
- a smog jednostavno sjedi kao poklopac pod kojim se gušimo.
U suštini, Sarajevo je veliki prirodni “air fryer”, samo što mi nismo hrskaviji, brži ili ukusniji — samo sve sivlji.
Kad dođe zima, građani jedni drugima ne kažu:
„Kako si?“
nego:
„Šta ti pokazuje AirVisual aplikacija danas? Ja sam na 312… na default mjeri smrti.“
Kako prepoznati Sarajliju zimi? Po trodimenzionalnoj magli oko glave
U normalnim državama, ljudi se brinu hoće li im se kosa nakovrdžati od vlage.
U Sarajevu, brinemo hoće li nam se kosa nasloniti na PM2.5 čestice i postati dio atmosfere.
Znakovi da neko živi u Sarajevu tokom zime:
- kašalj kao uvod u jazz improvizaciju,
- oči koje izgledaju kao da si gledao Titanic bez prestanka,
- aplikacije za kvalitet zraka instalirane u folder “preživljavanje”,
- spontano filozofsko pitanje svakog jutra:
„Da li je ovo magla ili smo zvanično ušli u paralelnu dimenziju?“
Ako pošalješ nekom fotografiju grada sa Žuči ili Trebevića, dobit ćeš pitanje:
„Je li ovo filter ili stvarno sunce postoji iznad Sarajeva?“
Da — postoji. Tamo negdje, iznad oblaka otrova.
Upside Down iz Stranger Things — samo što kod nas niko ne spašava grad
U Stranger Things:
- djeca ulaze u Upside Down,
- bore se protiv čudovišta,
- rizikuju živote,
- spašavaju svoje sugrađane.
U Sarajevu:
- mi ulazimo u Upside Down svaki put kad izađemo da bacimo smeće,
- čudovišta ne postoje jer bi se i ona ugušila,
- niko ne spašava grad jer su svi zauzeti otvaranjem prozora i zatvaranjem prozora svakih pet minuta.
Najjači dokaz da živimo u paralelnoj dimenziji jeste to što vlast tvrdi da radi sve što može, ali ne vidimo ništa — bukvalno ništa — jer smo u magli.
Ko pali? Ko loži? Ko truje? Odgovor: svi po malo i niko konkretno
Sarajevski smog ima vrlo demokratski sastav:
- industrija,
- saobraćaj,
- termoelektrane,
- individualna ložišta,
- stariji automobili,
- plus Bosanci koji misle da je „plin skup, a ova daska još može izgorit“.
Naučnici kažu da najveći doprinos imaju kućna ložišta na drva i ugalj.
Sarajlije kažu da najveći doprinos imaju tuđi komšije.
Političari kažu da najveći doprinos ima nepovoljna meteorološka situacija.
Svi kažu različito, a jedino zajedničko je to da, dok se prepiru, mi udišemo supstance koje su zabranjene u mnogim državama u razdoblju od dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Turisti pitaju: „Zašto Sarajevo izgleda kao da ima stalni filter?“
Sarajevo je jedini grad na Balkanu u kojem turist može da pita:
„Wow, je li ovo umjetnički efekt?“,
a ti mu odgovoriš:
„Ne, brate, to ti je kvalitet zraka.“
Neki gosti misle da je dim dio ambienta.
„Kako je mistično Sarajevo zimi!“
Ne, to nije mistično.
To je **PM2.5 koncentracija na nivou koji WHO kategorizira kao ‘ne izlazite napolje nikako’“.
Ali zašto da kvarimo utisak.
Možda bismo mogli prodavati paket ture:
“Sarajevo Smoky Tour — doživite Upside Down dimenziju bez potrebe za Netflix pretplatom.”
Rješenja koja se godinama spominju, ali uvijek ostaju u Upside Downu
Postoji cijela lista:
- toplifikacija,
- zabrana loženja uglja,
- metro ili brzi tramvaj,
- električni autobusi,
- zamjena starih peći,
- mnogo bolji urbanizam,
- pošumljavanje,
- subvencije za energiju.
I onda postoji realnost:
- „formira se radna grupa“
- „planira se analiza“
- „u toku je javna rasprava“
- „nastavlja se rad na poboljšanjima“
Drugim riječima, vlast govori jezikom koji zvuči kao da su ga naučili direktno od birokrata u Upside Downu.
A šta će biti za deset godina?
Ako se ništa ne promijeni, a neće ako se gledaju zadnje tri decenije, Sarajevo će:
- biti među top 5 najzagađenijih gradova svake zime,
- imati zdravstvenu statistiku kao gradovi pokraj čeličnih kombinata,
- gubiti stanovništvo ne samo zbog ekonomije — nego zato što ljudi žele da dišu,
- imati zgrade koje lijepo izgledaju, ali prozore koje je opasno otvoriti.
Uz malo sarkazma — možda će gradske vlasti jednog dana jednostavno reći:
„Rješeno! Samo ostanite u kući od novembra do marta.“
Sarajevo ne treba Stranger Things. Mi imamo vlastitu horor dimenziju.
U Stranger Things, Upside Down je mračna paralelna stvarnost koja ne bi trebala postojati.
U Sarajevu, Upside Down je — stvarnost.
Razlika je samo u tome što:
- tamo se ljudi bore protiv čudovišta,
- ovdje se borimo protiv vlastitih pluća,
- tamo postoji ekipa klinaca koja će spasiti grad,
- ovdje postoji ekipa političara koji će se slikati s instrumentima za mjerenje kvaliteta zraka… i ništa više.
Dimenzije su možda različite, ali osjećaj je isti:
nešto nije normalno.
I sve dok Sarajevo diše kao da živi u alternativnoj stvarnosti — priča o zagađenju neće biti samo ekološka, nego egzistencijalna.
