Foto ANUBiH
Kolektivni zaborav je najpouzdaniji način da nestanemo bez otpora. Ipak, s vremena na vrijeme, prošlost odbije da sarađuje, vrati se i natjera nas da je pogledamo u oči. Ovog puta, zove se Vejsil Ćurčić (1868 – 1959). Prvi bosanskohercegovački diplomirani arheolog, vraćen je tamo gdje mu je mjesto – u sam vrh naučnog i kulturnog kanona ove zemlje. Čovjek čije je ime decenijama služilo samo kao nevidljiva skela za tuđe karijere i spomenike, konačno je, nakon više od pola vijeka, raskinuo lance nametnute tišine. Njegov povratak u Sarajevo je zakasnjeli ali siloviti trijumf autentičnog prkosa i čiste struke nad mrakom u koji smo ga sami gurnuli.
Sve je počelo u sali Akademije nauka i umjetnosti BiH (ANUBiH). Tamo je, kroz monografiju prof. dr. Adnana Kaljanca pod naslovom “Mene domaćeg sina – Vejsil Ćurčić, prvi bosanskohercegovački arheolog”, “domaći sin” konačno izronio iz mraka sopstvenog arhiva i ponovo progovorio. Naslov knjige je krik stručnjaka koji je, u doba kada su našom zemljom vladali bečki i peštanski autoriteti, morao stalno iznova dokazivati da “domaći sin” smije i zna čitati kamen vlastite zemlje.
Prva monografija o stećcima
“Vejsil Ćurčić je prvi Sarajlija, Bosanac i Hercegovac koji je završio studij arheologije u Beču i stekao zvanje arheologa. Osim toga, prvi je koji je uveo fotografsku dokumentaciju u arheološku nauku kod nas, čime postavlja temelje savremene metodologije istraživanja, a ujedno je i prvi koji je napisao monografiju o stećcima. Nažalost, nepravedno je decenijama ostao u sjeni drugih ne tako značajnih istraživača”, kazao je Kaljanac, navode iz ANUBiH. Akademik Muris Čičić, predsjednik ANUBiH, i moderator dopisni član Blagoje Govedarica, direktor Centra za balkanološka ispitivanja (CBI), naglasili su da ova monografija konačno osvjetljava Ćurčićev doprinos ne samo arheologiji već i očuvanju cjelokupnog kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine. Da je ime našeg prvog arheologa ostalo marginalizovani u naučnoj literaturi, istakli su i promotori monografije prof. dr. Amra Šačić Beća te prof. dr. Adnan Busuladžić.
Poseban emotivni pečat promociji u ANUBiH dalo je prisustvo unuka velikog arheologa Danimira Darka Ćurčića. On je, kroz sjećanja dječaka koji je nekada davno šetao hodnicima Zemaljskog muzeja držeći dedu za ruku, podsjetio na to koliko je put do istine o Vejsilu bio dug i strm.
Kako prenosi ANUBiH, unuk je istakao da je ključni trenutak u rehabilitaciji dedinog imena bio susret s doajenkom bh. novinarstva Edinom Kamenicom. Upravo je Edina, nepogrešivom intuicijom za “prešućene sudbine” i majstorstvom pisane riječi, prva iznijela Ćurčićev lik i djelo pred lice šire javnosti. Njen tekst simboličnog i bolnog naslova “Uvijek drugi, nikad prvi”, postao je kamen temeljac za sve što danas slavimo.
Spomen-soba velikog pregaoca
Nekoliko dana kasnije, u Brusa bezistanu, sjećanje je postalo opipljivo. Otvorene su Spomen-soba Vejsila Ćurčića i izložba “Arheološki fototragovi Vejsila Ćurčića”.
Iz Muzeja Sarajeva su naglasili da nam je Ćurčić ostavio mnogo toga, “bio je pionir u mnogobrojnim istraživačkim oblastima, veliki pregalac, inovator, kreator i zaštitnik naslijeđa”.
Simbolika je očita: sve se dešava u godini kada Muzej Sarajeva obilježava 75 godina, a Ćurčić je bio među prvim kustosima i ključnim figurama u formiranju muzejske prakse. Izložba, čiji je autor takođe prof. dr. Adnan Kaljanac, donosi rijetke vizuelne dokaze Ćurčićevog terenskog rada – od praistorijskih gradina do srednjovjekovnih nekropola.
Zašto je ovo važno?
Vejsil Ćurčić nije bio samo čovjek s diplomom iz Beča. On je bio duh pokretač koji je razumio da arheologija nije samo kopanje po zemlji već kopanje po kolektivnoj podsvijesti jednog naroda. Od istraživanja oružja i narodnih običaja, do pedantnog dokumentovanja stećaka, Ćurčić je bio most između austrougarske metodologije i bosanskog senzibiliteta.
Njegov povratak je opomena da budućnost ne dobacuje daleko ako zaboravimo ko su nam bili očevi – ne oni po krvi, već oni po duhu i prkosu. “Domaći sin” je konačno skinuo skelu sa tuđih spomenika i uselio u sopstveni dom.
Krug je zatvoren, ali priča tek počinje. Vejsil Ćurčić više nije sjenka u tuđim biografijama. Njegovo mjesto više nije upitno — ono je naprosto vraćeno.
