Milorad Dodik ponovo je posegnuo za svojom najpouzdanijom političkom formulom:
dramatična najava + neprovjeriva tvrdnja + prazno obećanje „istorijskog preokreta“.
Ovoga puta kulisa je Izrael, a poruka standardna:
„Ništa više neće biti isto.“
To je rečenica koju Dodik ponavlja godinama. I gotovo uvijek znači isto — ništa se suštinski neće promijeniti.
„Izrael je uvjeren da Dayton ne postoji“ – bez dokaza, bez imena, bez težine
Dodik tvrdi da su „visoki izraelski zvaničnici“ uvjereni kako Dejtonski sporazum više ne postoji i da se međunarodni status Republike Srpske mora redefinisati.
Problem nije politički stav.
Problem je potpuno odsustvo dokaza.
- nema imena
- nema institucija
- nema zvanične izjave
- nema jednog jedinog dokumenta
U ozbiljnoj diplomatiji, to se zove politička improvizacija.
U Dodikovom slučaju — namjerno stvaranje iluzije globalne podrške.
„Pravo na samoopredjeljenje“: fraza bez međunarodnog uporišta
Pozivanje na „pravo Srba u BiH na samoopredjeljenje“ nije nova ideja. Ona se reciklira godinama, ali nigdje u međunarodnom pravu ne postoji mehanizam koji bi je pretvorio u realnost u ovom kontekstu.
- Republika Srpska nije međunarodni subjekt
- BiH je međunarodno priznata država
- Dayton nije ukinut, niti suspendovan
Čak i oni koji su politički naklonjeni Dodiku to vrlo dobro znaju.
Izbor destinacija nije slučajan: Budimpešta, pa Washington
Dodik danas boravi u Mađarskoj — kod Viktor Orban, jednog od rijetkih evropskih lidera koji mu još javno daju podršku.
Sljedeća stanica: Washington, gdje će prisustvovati Molitvenom doručku — prvi put nakon što mu je administracija Donalda Trumpa ukinula status persona non grata.
Ali važno je razdvojiti simboliku od stvarnosti:
- Molitveni doručak nije politički summit
- prisustvo ne znači legitimizaciju politike
- niko mu tamo neće dati „zeleno svjetlo“ za secesiju
To je događaj za slike, ne za odluke.
Dodikova strategija: galama umjesto poteza
Dodik je u fazi u kojoj nema konkretne međunarodne poluge, pa zato proizvodi narativ da je ima.
Njegova politika se svodi na:
- putovanja
- izjave za domaću publiku
- insinuacije o „tajnim razgovorima“
- stalno odlaganje „velikog trenutka“
To je politika održavanja napetosti, ne promjene realnosti.
Šta je suština?
Milorad Dodik ne govori međunarodnoj zajednici.
On govori svojim biračima, pokušavajući održati osjećaj da je „nešto veliko iza ugla“.
Ali realnost je brutalno jednostavna:
- međunarodni poredak se ne mijenja objavama na društvenim mrežama
- Dejton se ne ruši turističkim posjetama
- statusi se ne redefinišu bez konsenzusa velikih sila
A toga — nema.
Zaključak
Dodikove riječi su glasne, ali šuplje.
Njegove najave su dramatične, ali prazne.
Njegova putovanja su simbolična, ali bez političkog efekta.
Jedino što je zaista „isto kao prije“ jeste činjenica da se svaka njegova „istorijska poruka“ završi — tišinom.
