Bosanski jezik je jedan od rijetkih evropskih jezika koji se istovremeno mora braniti, objašnjavati i dokazivati — iako se njime govori stoljećima. On nije samo sredstvo komunikacije, već prostor sjećanja, identiteta i historije, često osporavan upravo zato što je nastajao na raskršću svjetova.
Bosanski jezik nije „mlad“, kako se često pogrešno tvrdi. On je star koliko i Bosna sama — a to znači: star, slojevit, hibridan i tvrdoglav.
Jezik na raskršću civilizacija
Bosna je historijski prostor gdje su se sudarali i preplitali slavenski, romanski, germanski i orijentalni utjecaji. To se ne vidi samo u arhitekturi i običajima, već duboko u jeziku.
Bosanski jezik je:
– slavenski po strukturi
– orijentalan po leksici
– srednjoevropski po sintaksi
– balkanski po ritmu
Rijetko koji jezik u Evropi ima takvu kombinaciju. Upravo zato ga je nemoguće „očistiti“ bez da se uništi.
Srednjovjekovna Bosna i rani jezički tragovi
Prije nego što se pojavio standard, postojao je bosanski pisani i govorni kontinuitet. Povelje bana Kulina (1189), kraljevski dokumenti, stećci i zapisi franjevaca svjedoče o jeziku koji se već tada prepoznavao kao poseban.
Izraz bosanski jezik javlja se u dokumentima mnogo prije modernih nacionalnih pokreta. To nije politička konstrukcija 20. stoljeća, nego historijska činjenica koju su zapisivali i domaći i strani autori.
Osmanlijski period: širenje, ne nestanak
Dolaskom Osmanskog carstva, bosanski jezik ne nestaje — on se širi i obogaćuje. U njega ulaze riječi iz turskog, arapskog i perzijskog jezika, ali bez gubitka slavenske osnove.
Riječi poput:
– sevdah
– čaršija
– avlija
– ćejf
– rahat
nisu „strano tijelo“, već organski dio jezika koji opisuje život kakav se živio. Bosanski jezik nije preuzimao riječi iz snobizma, nego iz potrebe.
Bosanski kao jezik svakodnevice, ne elite
Za razliku od mnogih evropskih jezika koji su standardizirani odozgo — kroz dvore i akademije — bosanski jezik se oblikovao odozdo, kroz govor običnih ljudi.
To mu daje:
– emocionalnu dubinu
– fleksibilnost
– bogatu frazeologiju
– sposobnost da izrazi nijanse osjećanja
Bosanski jezik je izuzetno jak u metaforama, ironiji i suptilnom humoru. On zna biti nježan i brutalan u istoj rečenici.
Standardizacija i politički otpor
Savremena standardizacija bosanskog jezika dočekana je s otporom — ne lingvističkim, nego političkim. Jezik je postao bojište jer je simbol postojanja naroda.
Važno je reći jasno:
bosanski jezik ne ugrožava nijedan drugi jezik
on ne briše srodnost sa srpskim i hrvatskim
ali ima pravo na vlastito ime i normu
Lingvistički gledano, bosanski jezik je standardni jezik s jasnim pravilima, rječnicima, gramatikama i književnom tradicijom.
Šta bosanski čini posebnim danas?
Bosanski jezik danas ima nekoliko ključnih osobina:
– bogatstvo sinonima
– izrazitu emocionalnost
– slobodu u rečeničnoj strukturi
– sposobnost da spoji istok i zapad u jednoj misli
On nije krut. On diše. I upravo to smeta onima koji žele jednostavne, zatvorene identitete.
Jezik koji pamti i kada se šuti
Bosanski jezik nosi tragove svega što je Bosna prošla — ratova, suživota, razaranja i obnova. U njemu postoje riječi za nijanse tuge koje drugi jezici nemaju. Isto tako, riječi za prkos, inat i dostojanstvo.
To nije slučajno. Jezik pamti ono što historija ponekad pokušava zaboraviti.
Zašto se bosanski jezik stalno dovodi u pitanje?
Zato što je dokaz kontinuiteta. Ako priznaš jezik, priznao si i narod, i zemlju, i historiju. Zato se oko bosanskog jezika stalno vode rasprave koje nemaju veze s lingvistikom.
Ali jezik ne nestaje raspravom. On nestaje samo ako ga ljudi prestanu govoriti. A bosanski se govori — tvrdoglavo, svakodnevno, živo.
Jezik kao tiha pobjeda
Bosanski jezik nije savršen, niti mu to treba. Njegova snaga je u tome što je preživio sve pokušaje da bude utišan, preimenovan ili sveden na fusnotu.
On je dokaz da identitet ne mora biti glasan da bi bio postojan.
