Zašto je Bosna i Hercegovina uvijek van igre — i kad se igra vodi oko nje

bosna i hercegovina

Postoji obrazac koji se u BiH ponavlja decenijama:
svaka velika geopolitička igra se vodi oko Bosne i Hercegovine — ali rijetko s njom.

“Board of Peace” Donalda Trumpa samo je najnoviji primjer. Dok se Balkan ponovo preslaguje u paralelnim strukturama, BiH se našla tamo gdje se gotovo uvijek nađe: van sale, bez poziva, bez uloge, bez glasa.

To nije slučajnost. To je posljedica.

Država koja nikad ne dolazi kao cjelina

Za razliku od drugih balkanskih zemalja, Bosnia and Herzegovina ne dolazi za sto kao jedinstven politički subjekt.

Kad neko pita: “Šta BiH misli?”
odgovor glasi: “Zavisi koga pitaš.”

  • jedan dio vlasti gleda prema Beogradu
  • drugi prema Zagrebu
  • treći se zaklinje u Zapad, ali bez kapaciteta da djeluje

U geopolitici to znači samo jedno: nepouzdan partner.

A nepouzdan partner se ne zove na brze dogovore.

Previše komplikovana za “brze aranžmane”

Trumpova logika, kao i logika mnogih prije njega, nije institucionalna — ona je transakcijska.
Traži:

  • jasnog sagovornika
  • brzu odluku
  • kratku liniju odgovornosti

BiH nema ništa od toga.

Svaki dogovor u BiH znači:

  • entitete
  • kantone
  • veto
  • blokade
  • ustavne mine

Za paralelne strukture poput “Board of Peace”, BiH je prespora da bi bila korisna.

Paradoks: previše važna da bi bila ignorisana, previše slaba da bi bila uključena

Bosna i Hercegovina je:

  • sigurnosno osjetljiva
  • etnički lomljiva
  • geopolitički na raskrsnici

Ali upravo zbog toga je rizik, ne prilika.

U neformalnim strukturama moći:

  • rizik se zaobilazi
  • kompleksnost se preskače
  • “teški slučajevi” se ostavljaju za kasnije

BiH je već 30 godina “kasnije”.

Dayton kao zamrznuti okvir

Dejtonski poredak je stvoren da zaustavi rat, ne da proizvede funkcionalnu državu.
Ali međunarodna zajednica nikad nije napravila drugi korak.

Rezultat:

  • država bez operativnog centra
  • vlast bez stvarne odgovornosti
  • institucije bez autoriteta

U takvom sistemu, BiH nije akter — ona je objekat upravljanja.

A objekti se ne pozivaju na sastanke.

Nacionalne elite kao savršeni alibi

Najgori dio?
Ovo stanje savršeno odgovara domaćim elitama.

Jer dok god je BiH:

  • “komplikovana”
  • “nestabilna”
  • “u tranziciji”

niko ih ne pita za rezultate.

Svaki izostanak sa velikog stola lako se opravda:

“Nisu nas pozvali.”
“Drugi su krivi.”
“Međunarodna zajednica.”

A istina je jednostavnija: nismo pozvani jer nemamo šta ponuditi osim problema.

Zašto su druge zemlje unutra, a BiH vani

U “Board of Peace” ulaze zemlje koje:

  • mogu brzo reći “da” ili “ne”
  • imaju jedinstvenu vanjsku politiku
  • nude teritoriju, lojalnost ili uticaj

BiH ne nudi ništa od toga.
Ne zato što nema potencijal, nego zato što nije u stanju da ga artikuliše.

Zaključak: BiH nije izostavljena — BiH je suspendovana

Bosna i Hercegovina nije van igre jer je neko mrzi.
Niti zato što je nebitna.

Van igre je jer je politički nečitljiva.

Dok god:

  • nema jedinstven glas
  • nema funkcionalnu vlast
  • nema strategiju

svaka nova globalna inicijativa će se desiti bez nje, čak i kad je tema — Balkan.

Najtragičnije u svemu?
BiH nije izbačena iz igre.

Zašto?

BiH nema lidera. I to je njen najveći geopolitički minus.

Bosna i Hercegovina danas nema političku figuru koja:

  • nosi lični autoritet
  • ima prepoznatljiv glas u međunarodnim krugovima
  • ulazi u prostoriju i biva shvaćena ozbiljno bez fusnota

U geopolitici, države se ne pojavljuju same.
Uvijek ih dovode ljudi.

Države bez lidera postoje. Ali se ne pitaju.

Možeš imati:

  • ustav
  • institucije
  • ambasade
  • zastavu

Ali bez lidera s kredibilitetom, sve to ostaje protokol bez sadržaja.

U međunarodnim odnosima ne funkcioniše kolektivna konfuzija.
Funkcionišu lični kanali.

BiH ih nema.

Zašto karizma nije “suvišna”, nego presudna

Karizma u politici nije estradna osobina.
To je sposobnost da:

  • artikulišeš stav u jednoj rečenici
  • preuzmeš odgovornost
  • govoriš u ime države, a ne u ime entiteta, stranke ili biračkog tijela

Kad nema te figure:

  • niko ne zna s kim pregovara
  • niko ne zna ko garantuje
  • niko ne zna ko stoji iza riječi

I onda se država preskače.

Šta drugi imaju, a BiH nema

Zemlje koje ulaze u neformalne strukture poput “Board of Peace” imaju makar jedno od sljedećeg:

  • lidera s jasnim mandatom
  • lični odnos s velikim igračima
  • kontinuitet u vanjskoj politici

BiH nema nijedno.

Njeni predstavnici dolaze i odlaze.
Stavovi se mijenjaju.
Obećanja nemaju “težinu potpisa”.

U svijetu realpolitike, to znači samo jedno: nepouzdan signal.

Nacionalne elite kao anti-liderstvo

Dodatni problem: ono što BiH ima umjesto lidera su tri paralelna narativa, svaki okrenut drugom centru moći.

To proizvodi:

  • unutrašnju blokadu
  • vanjsku nečitljivost
  • i trajni utisak da niko ne govori “u ime Bosne i Hercegovine”

Kad nema jedne tačke autoriteta, međunarodni akteri rade ono što je racionalno:
zaobilaze te.

Zašto se lider ne “stvara” slučajno

Lider ne nastaje marketingom.
Nastaje kad se:

  • preuzme rizik
  • kaže “ovo je moja odgovornost”
  • i stoji iza države, čak i kad je nepopularno

BiH već 30 godina proizvodi upravitelje krize, ne lidere.

A krize su savršene za ostanak na vlasti — ali katastrofalne za međunarodni kredibilitet.

Zaključak: bez lidera nema ni mjesta za stolom

Bosna i Hercegovina nije van igre samo zato što je komplikovana.
Van igre je jer nema lice koje tu igru igra.

Dok se to ne promijeni:

  • svaka nova inicijativa će se desiti bez nje
  • svaki novi sto će imati praznu stolicu
  • a svaka kriza će se “rješavati” u njeno ime, ali bez nje

BiH danas nema problem sa svijetom.
Ima problem sa odsustvom liderstva koje svijet prepoznaje.