U fudbalu postoje veliki igrači. Postoje legende. A postoje i oni rijetki koji prerastu klub, ali ga nikada ne napuste. Javier Zanetti je bio i ostao upravo to – čovjek čije ime u Milanu ne označava prošlost, nego identitet.
On nije bio najglasniji.
Nije bio najtalentovaniji.
Ali je bio najpouzdaniji.
I to je ponekad veće od svega.
Kapiten bez pauze
Kada je 1995. stigao u Inter, niko nije mogao pretpostaviti da će taj tihi Argentinac postati mjera trajanja, karaktera i lojalnosti. Zanetti nije imao sezonu. Imao je život u dresu Intera.
Preko 850 utakmica.
Gotovo dvije decenije.
Bez skandala, bez padova, bez izgovora.
Igrao je sve: beka, veznog, krilo, šta god je trebalo. Nikada nije pitao zašto ja, nego gdje treba.
Treble kao nagrada, ne cilj
Sezona 2009/10. nije bila kruna Zanettijeve karijere. Bila je pravda. Kada je Inter osvojio Seriju A, Kup Italije i Ligu prvaka, Zanetti je podigao pehar koji nije došao zbog jedne godine – nego zbog svih prethodnih.
Taj tim je imao zvijezde.
Ali je imao i kičmu.
A kičma se zvala Zanetti.
Oproštaj koji nije ličio na kraj
Maj 2014. godine na San Siru nije bio obična utakmica. Bio je zajednički rastanak. Stadion je plakao bez srama. Transparenti, pjesme, ovacije koje nisu prestajale.
Nije to bio aplauz za karijeru.
Bio je to oproštaj od sigurnosti.
Navijači Intera nisu ispraćali igrača – ispraćali su nekoga ko ih nikada nije izdao. Kada je Zanetti izlazio s terena, bilo je jasno da se nešto završava, ali i da se nešto ne može završiti.
Jer neki ljudi ne odu.
Samo promijene mjesto.
Poslije kopački – isti čovjek
Zanetti danas nije ambasador s kravatom i praznim frazama. On je potpredsjednik Intera, čovjek koji učestvuje u donošenju odluka, razvoju mladih igrača i očuvanju identiteta kluba.
On ne predstavlja Inter – on ga štiti.
Uz to, kroz Fondaciju PUPI, Zanetti decenijama radi na humanitarnim projektima u Argentini, pomažući djeci iz siromašnih sredina. Bez kamera. Bez potrebe da se o tome piše.
Baš kao što je i igrao.
Zašto je Zanetti veći od trofeja
U eri u kojoj fudbaleri dolaze i odlaze kao investicije, Zanetti djeluje kao relikt nekog drugog vremena. Ali ne zato što je staromodan – nego zato što je dosljedan.
On je dokaz da:
- lider ne mora vikati
- kapiten ne mora prijetiti
- legenda ne mora glumiti veličinu
Dovoljno je da budeš tu.
Svaki put.
Kad je teško.
Zato Javier Zanetti nikada nije otišao iz Intera.
Samo je prešao s terena – u srce kluba.
I tamo je i danas.
