Dugo se mislilo da je mikroplastika problem okeana, riba i ptica. Zatim su stigli dokazi da je ima u pitkoj vodi, zraku, hrani, pa čak i u ljudskoj krvi. Danas smo otišli korak dalje — mikroplastika je pronađena i u ljudskom mozgu.
Naučnici su posljednjih godina počeli analizirati moždano tkivo preminulih osoba koristeći napredne metode spektroskopije i elektronske mikroskopije. Rezultati su pokazali prisustvo mikroskopskih čestica plastike, uključujući polietilen i polipropilen – materijale koji se koriste u ambalaži, bocama, vrećicama i sintetičkoj odjeći.
Kako plastika uopće dolazi do mozga?
Mozak je zaštićen tzv. krvno-moždanom barijerom, sofisticiranim sistemom koji sprječava ulazak toksina i patogena. Međutim, mikroplastika je dovoljno sitna da:
- uđe u tijelo kroz pluća (udisanje),
- probavni sistem (hrana i voda),
- a zatim kroz krvotok dođe do mozga.
Posebno zabrinjava činjenica da su čestice pronađene u područjima mozga povezanim s pamćenjem, emocijama i motoričkom kontrolom.
Šta to znači za zdravlje?
Trenutno nema konačnih dokaza da mikroplastika direktno uzrokuje neurološke bolesti, ali postoji nekoliko ozbiljnih razloga za zabrinutost:
- mikroplastika može izazvati hroničnu upalu,
- može prenositi toksične hemikalije i teške metale,
- može djelovati kao mehanički stresor u osjetljivom nervnom tkivu.
Neki naučnici već istražuju moguće veze s neurodegenerativnim bolestima poput Alzheimerove i Parkinsonove, ali za sada se govori o potencijalnom riziku, ne o dokazanom uzroku.
Tiha promjena civilizacije
Ono što ovu priču čini uznemirujućom nije panika, već spoznaja da se radi o sporom, tihom i globalnom eksperimentu bez kontrole. Plastika koju je čovjek masovno počeo proizvoditi tek prije 70 godina sada je pronađena u najzaštićenijem organu ljudskog tijela.
Ne radi se o jednom incidentu, jednoj zemlji ili jednom uzorku. Radi se o civilizacijskom tragu koji ostavljamo — ne u zemlji ili okeanima, već u vlastitim neuronima.
