U svijetu gdje mnogi već zamišljaju kako će umjetna inteligencija zamijeniti profesore, doktore, analitičare i vjerovatno pola čovječanstva — stigao je mali, neugodan podsjetnik iz stvarnosti.
Profesori su odlučili testirati ChatGPT.
Rezultat?
nategnuta “dvojka” — odnosno low D
Eksperiment: AI na klupi kao student
Ideja je bila jednostavna:
- dati ChatGPT-u naučna pitanja
- provjeriti koliko je zapravo tačan
- i, što je još zanimljivije — koliko je dosljedan
I tu dolazimo do problema.
Jer nije problem samo što AI pogriješi.
Problem je što:
isti odgovor može biti drugačiji svaki put kad pitaš isto pitanje
I to ne “malo drugačiji”.
Nego:
danas je “tačno”, sutra je “netačno” — bez ikakvog razloga
Samopouzdanje: 10/10
Tačnost: “vidjet ćemo”
Ako nešto ChatGPT radi savršeno, to je:
zvučati uvjerljivo
Čak i kad nije.
I to je zapravo najzanimljiviji dio.
Jer u testu:
- na prvi pogled djeluje kao da zna oko 80% odgovora
- ali kad se ukloni faktor “pogađanja” — realna sposobnost pada
Drugim riječima:
nije toliko pametan koliko zvuči
ali zvuči dovoljno pametno da prođe
Ponekad.
Najveći problem: Konzistentnost (ili njen nedostatak)
Zamisli studenta koji:
- odgovori jedno pitanje
- pa na isto pitanje, pet minuta kasnije, kaže suprotno
Bez da se zbuni.
Bez da prizna grešku.
Bez da trepne.
E pa… to je otprilike taj nivo.
I tu dolazimo do ključnog pitanja:
ako odgovor zavisi od trenutka, koliko mu zapravo vjeruješ?
Realnost: Alat, ne zamjena
Da budemo pošteni:
ChatGPT nije “glup”.
Ali nije ni ono što internet često misli da jeste.
On je:
- brz
- koristan
- impresivan
Ali i dalje:
alat koji treba provjeru
Ne profesor.
Ne naučnik.
Ne sudija istine.
Zaključak (blago sarkastičan)
Dakle, imamo sistem koji:
- može napisati esej
- može objasniti kvantnu fiziku
- može glumiti eksperta
Ali kad dođe pravi test:
dobije “dvojku”
I to uz maksimalno samopouzdanje.
