Trideset i tri godine su sasvim dovoljno vremena da se jedna država, jedan grad i jedna politika pogledaju u ogledalo bez straha od onoga što će tamo vidjeti. Ipak, zahtjev da Zagreb dobije trg ahmićkih žrtava i dalje stoji kao opomena u praznom prostoru, dokazujući da su činjenice iz 1993. godine nekim strukturama i danas teže od betona. Ahmići nisu samo broj od 116 ubijenih, niti su samo haška presuda o “sveukupnoj kontroli” Hrvatske nad postrojbama HVO-a. Oni su danas lakmus-papir za to koliko smo se zapravo pomakli od onih ranih jutarnjih sati 16. aprila. Odnos prema ovom zločinu nije samo pitanje istorije, nego pitanje higijene današnjeg društva.
Dok se zvanični narativi i dalje spotiču o nacionalne mitove, udruženja iz Sarajeva i Zagreba zajednički poručuju: Ne u naše ime. Prenosimo saopštenje koje podsjeća na to da se istina ne može izbrisati čekanjem da je prekrije zaborav.
“U ranim jutarnjim satima, 16. travnja 1993., napad na srednjobosansko mjesto Ahmići izvele su lokalne postrojbe HVO-a. Haški sud je ove zločine okarakterizirao zločinom protiv čovječnosti. Jedan je to od najokrutnijih zločina u ratovima na teritoriju nekadašnje Jugoslavije. Ujedno, to je i najveći pojedinačni zločin počinjen tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba u Bosni i Hercegovini. Ubijeno je 116 osoba bošnjačkog etniciteta, 24 ih je ranjeno, uništeno je 169 kuća te dvije džamije. 32 ubijene žrtve bile su žene, a 11 djeca mlađa od 18 godina.
Dario Kordić, bivši predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Bosne i Hercegovine, između ostalih, osuđen je po zapovjednoj odgovornosti na 25 godina za ratne zločine počinjene u središnjoj Bosni, uključujući i Ahmiće. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju je zaključio da je ovaj zločin počinjen u okviru međunarodnog oružanog sukoba između Republike Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Pravomoćno je potvrđeno da je ‘Hrvatska ostvarivala sveukupnu kontrolu nad HVO-om’ te ‘rukovodila u planiranju, koordinaciji i organizaciji HVO-a’.
Ahmići su vrh ledenog brijega svih ratnih i nacionalističko-ekspanzionističkih politika Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, a odnos prema ovom ratnom zločinu primjer je hrvatskog odnosa prema suočavanju s prošlošću.
Od hrvatske vlasti tražimo da se službeno obilježava ovaj datum i odaje pijetet civilnim žrtvama zločina koji su počinile hrvatske vojne snage na teritoriju Bosne i Hercegovine, na isti način kao što se odaje poštovanje civilnim žrtvama poginulima u ratu na prostoru Hrvatske. Činjenice o ovom zločinu trebaju biti uvrštene u povijesne udžbenike. Javnost treba biti obaviještena putem javnih medija i manifestacija.
Već četvrtu godinu zahtijevamo od Grada Zagreba da imenuje trg ahmićkih žrtava. To je važno kao iskaz pijeteta prema žrtvama ratnog zločina. Važno je radi osvještavanja i educiranja javnosti, radi prevencije zločina. Tražimo prekid s nacionalističkom i imperijalnom politikom prema Bosni i Hercegovini. Preduvjet za to je iskreno suočavanje s počinjenim zločinima i preuzimanje odgovornosti za prošlost.
Istina, sjećanje i dobrosusjedski odnosi trebali bi se graditi djelima, a ne samo riječima. Imenovanjem trga ahmićkih žrtava Republika Hrvatska može napraviti konkretan korak u sprečavanju ponavljanja ovakvih zločina u budućnosti.
U četvrtak, 16. travnja 2026. na Trgu bana Josipa Jelačića u 11 sati organizirat ćemo antiratnu akciju u znak sjećanja na žrtve Ahmića. U znak sjećanja na ubijene, istog dana u Jutarnjem listu objavljujemo osmrtnicu s imenima svih žrtava. U 17 sati u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu održat ćemo tribinu pod nazivom ‘Ahmići 33 godine kasnije: Ne u naše ime’. Na tribini će govoriti Ivica Đikić, novinar, Mubera Maslić – Ždralović, aktivistikinja, prevoditeljica za arapski, Domagoj Fuk, student politologije, član Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu, Tena Banjeglav, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću. Moderatorica će biti aktivistkinja i novinarka Sanja Kovačević”.
Saopštenje potpisuju: Centar za žene žrtve rata – ROSA, Zagreb, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK), Sarajevo, Centar za građansku hrabrost, Zagreb, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Zagreb, Ženska mreža Hrvatske.
Dok god su imena žrtava rezervisana samo za osmrtnice u Jutarnjem listu, a ne i za table na trgovima glavnog grada, priča o Ahmićima nije završena.
