Ima utakmica koje se pamte.
I postoje noći koje se ne zaboravljaju.
Za Bosnu i Hercegovinu, Mundijal nije samo turnir. To je osjećaj koji se ne može objasniti statistikama, tabelama ili analizama. To je trenutak kada država koja se često dijeli — konačno diše kao jedno.
Te večeri nije bilo važno ko navija za koji klub. Nije bilo važno ni gdje si.
Bitno je bilo samo jedno:
Igramo Svjetsko prvenstvo.
Ulice su bile pune. Prozori otvoreni. Glasovi glasniji nego inače. Ljudi koji se ne poznaju grle se kao da su odrasli zajedno.
Jer, na trenutak, svi jesu.
Mundijal briše razlike.
Ne rješava probleme — ali ih utiša.
I to je dovoljno.
Možda ne traje dugo. Možda se sve vrati na staro već sutra. Ali tih 90 minuta, i sve oko njih, pokazuju kako stvari mogu izgledati kada se zaboravi sve osim igre.
Zato Mundijal nije samo fudbal.
To je podsjetnik.
Da možemo.
