Nekad jedna rečenica s društvenih mreža pogodi ono što politika godinama ne zna izgovoriti.
“…beš zemlju koja Bosne nema!”
Grubo, kafanski, balkanski, ali toliko tačno da ga je teško prevesti u pristojniju rečenicu, a da se nešto ne izgubi.
Nakon što su se iz Srbije i Sjeverne Makedonije već čule poruke podrške reprezentaciji Bosne i Hercegovine pred Svjetsko prvenstvo, sada se i iz Crne Gore širi slična emocija.
“Na SP navijamo za BiH. Zbog svih Bosanaca, zbog te napaćene zemlje.”
I baš tu je suština.
Za druge je Mundijal možda samo sport.
Za Bosnu i Hercegovinu, i za one koji je razumiju, to je uvijek malo više.
To je zemlja koju su pokušavali slomiti, podijeliti, umoriti, ismijati, opljačkati, politički ugušiti i moralno potrošiti.
A ona opet nekako izađe pred svijet.
S dresom.
Sa zastavom.
S navijačima.
S dijasporom.
S pjesmom.
S onom tvrdoglavom bosanskom sposobnošću da se iz tuge napravi prkos, a iz prkosa nešto nalik radosti.
Zato ove regionalne poruke znače mnogo.
Ne zato što brišu sve probleme.
Ne zato što odjednom živimo u nekoj bajci o savršenom komšiluku.
Ne zato što treba zaboraviti historiju.
Nego baš obrnuto.
Znače zato što pokazuju da i pored svega postoji ljudski sloj Balkana koji zna prepoznati Bosnu bez cinizma.
Ljudi iz Srbije, Sjeverne Makedonije, Crne Gore i drugih krajeva regiona možda navijaju za svoje reprezentacije, svoje klubove i svoje zastave, ali kada Bosne nema na nekoj velikoj sceni, kao da nešto fali.
Jer Bosna nije samo država na karti.
Bosna je atmosfera.
Bosna je rana.
Bosna je vic u najgorem trenutku.
Bosna je sevdah i stadion.
Bosna je inat koji ne zna objasniti sebe.
Bosna je zemlja koju mnogi ne razumiju, ali je teško ne osjetiti.
I zato je lijepo vidjeti da se pred Mundijal oko Zmajeva stvara jedna šira, regionalna emocija.
Ne mora ona biti savršena.
Ne mora biti politički čista.
Ne mora biti vječna.
Dovoljno je da je ljudska.
A ova poruka iz Crne Gore jeste upravo takva: dramatična, tužna, ponosna i lijepa.
Na Mundijalu navijamo za Bosnu.
Zbog svih Bosanaca.
Zbog te napaćene zemlje.
I, da prosti fina publika, stvarno — beš zemlju koja Bosne nema.
