Svaki put kada dođe 10. juli, Balkan uradi ono što Balkan najbolje zna: uzme genija i pretvori ga u matični ured.
Je li Nikola Tesla bio Srbin?
Je li bio Hrvat?
Je li američki naučnik?
Je li “naš”?
Je li “njihov”?
I tako, dok se male politike guraju oko velikog čovjeka, iz vida se izgubi najvažnija činjenica: Nikola Tesla je bio jedan od najvećih umova u historiji čovječanstva, a završio je život sam, zaboravljen, osiromašen i izopćen iz sistema koji je njegovim idejama osvijetlio svijet.
Rođen je 10. jula 1856. u Smiljanu, tada u Austrijskom Carstvu, danas u Hrvatskoj. Bio je iz porodice etničkih Srba; otac Milutin Tesla bio je pravoslavni sveštenik, a majka Georgina Đuka Mandić imala je izuzetan dar za izradu praktičnih alata i mehaničkih naprava. Kasnije je Tesla upravo majci pripisivao dio svojih izumiteljskih sposobnosti. U Sjedinjene Države otišao je 1884. godine, a američki državljanin postao 1891. godine.
Dakle, činjenice nisu naročito komplikovane.
Tesla je porijeklom Srbin, rođen u prostoru današnje Hrvatske, formiran u srednjoevropskom i južnoslavenskom kontekstu, a najveći dio svojih najvažnijih izuma ostvario je u Americi.
To je sve.
Ali nacionalizam ne voli rečenice koje imaju više od jedne istine.
Nacionalizam traži jednu zastavu, jedan pečat, jednu etiketu, jednu tablu na kojoj piše: pripada nama.
Tesla je, međutim, prevelik za tu vrstu provincijalne privatizacije.
Čovjek koji je vidio budućnost prije nego što je svijet znao šta gleda
Tesla nije bio samo izumitelj. Bio je čovjek koji je razmišljao u budućem vremenu.
Njegov rad na naizmjeničnoj struji, polifaznom sistemu i indukcionom motoru postao je jedan od temelja moderne električne civilizacije. Njegovi patenti iz oblasti AC sistema, licencirani Westinghouseu 1888. godine, postali su ključni dio sistema koji je promijenio način na koji se električna energija proizvodi, prenosi i koristi.
To nije mala fusnota u historiji tehnologije.
To je infrastruktura modernog svijeta.
Gradovi, fabrike, stanice, komunikacije, industrija, kuće, bolnice, svjetlo u sobi, utičnica u zidu — sve to pripada svijetu u kojem je Tesla bio jedan od ključnih arhitekata.
I zato je današnje “obilježavanje” Tesle uvijek pomalo neprijatno.
Svi ga vole mrtvog.
Svi ga citiraju mrtvog.
Svi ga prisvajaju mrtvog.
Svi mu pale simbolične svijeće mrtvom.
Ali dok je bio živ, sistem ga nije znao sačuvati.
Edison, novac i stara priča o tome ko uzima slavu
Naravno, priča o Tesli ne može proći bez Thomasa Edisona.
Popularna kultura često pojednostavi stvari: Tesla genije, Edison lopov. Istina je složenija, ali osnovna moralna slika ipak postoji. Edison je bio sistem, biznis, mreža, institucija, ime, PR mašina. Tesla je bio vizionar koji je često bio genijalniji u ideji nego u zaštiti vlastite pozicije. i Edinson mu je ukrao viziju, strpao je u korporaciju i dao na tržište.
“Rat struja” između Edisonovog sistema istosmjerne struje i Teslinog/Westinghouseovog sistema naizmjenične struje nije bio samo tehnički sukob. Bio je i bitka modela: jedan ograničeniji, komercijalno već etabliran sistem protiv rješenja koje je bilo sposobnije za prenos električne energije na velike udaljenosti. Na kraju je AC pobijedio, a Tesla i Westinghouse su oblikovali savremeni elektroenergetski sistem.
Ali pobjeda ideje nije uvijek pobjeda čovjeka.
Tesla je dao svijetu tehnologiju budućnosti, a budućnost mu nije vratila ni mir, ni sigurnost, ni dostojanstvo u mjeri u kojoj ga je zaslužio.
Nije umro u dvorcu
Ne, Tesla nije umro u dvorcu.
Umro je 7. januara 1943. godine u sobi 3327 hotela New Yorker, u 86. godini. Njegovo tijelo pronašla je hotelska sobarica nakon što je ignorisala znak “do not disturb”. Ljekarski nalaz kao uzrok smrti navodi koronarnu trombozu. Nakon njegove smrti, američke vlasti su zaplijenile njegovu zaostavštinu zbog ratnog konteksta i straha da bi njegovi papiri mogli imati vojnu vrijednost.
To je možda najbrutalniji kontrast Teslinog života.
Čovjek koji je pomogao da svijet uđe u električno doba umro je sam u hotelskoj sobi.
Ne kao trijumfalni vladar nauke.
Ne kao bogati industrijski heroj.
Ne kao sistemski zaštićeni genije.
Nego kao starac, izolovan, osiromašen, okružen vlastitim idejama, opsesijama, golubovima, mitovima i dokumentima koje će država odmah nakon smrti pregledati.
Civilizacija ima ružnu naviku: genije prvo proglasi čudacima, zatim ih iskoristi, zatim ih zaboravi, pa ih na kraju pretvori u spomenike.
Svi slave Teslu, ali malo ko razumije lekciju
Zato je današnji rođendan Nikole Tesle mnogo više od komemoracije.
To je ogledalo.
Srbija ga slavi kao velikog srpskog naučnika. Hrvatska ga veže za Smiljan, Liku i prostor današnje Hrvatske. Amerika ga slavi kao čovjeka koji je najveća dostignuća ostvario u SAD-u. Svako uzme dio istine koji mu odgovara.
Ali Tesla nije najvažniji zato što nekome “pripada”.
Najvažniji je zato što pokazuje koliko čovječanstvo često ne zna šta ima dok to ne izgubi.
Da je Tesla danas živ, vjerovatno bi ga pola interneta proglasilo ludakom, druga polovina genijem, investitori bi tražili pitch deck, države bi tražile patentnu kontrolu, a tabloidi bi pisali o njegovim navikama umjesto o njegovim idejama.
Jer sistem se promijenio tehnološki, ali ne nužno moralno.
I danas slavimo inovatore, ali ih meljemo rokovima, kapitalom, industrijskim interesima, algoritmima, klikovima, PR-om i potrebom da svaka vizija odmah postane proizvod.
Tesla je bio problem za takav svijet jer nije mislio kao tržište.
Mislio je kao munja.
Tesla nije “naš”. Mi bismo trebali pokušati biti dostojni njega
Možda je zato najpoštenije reći: Tesla nije ni srpski ni hrvatski ni američki u onom malom, svađalačkom smislu.
On je sve to biografski.
Ali historijski je veći od svega toga.
Srbin po porijeklu. Rođen u današnjoj Hrvatskoj. Američki državljanin. Građanin budućnosti.
I zato je svađa oko toga “čiji je Tesla” zapravo najgluplji mogući način da se obilježi njegov rođendan.
Pravo pitanje nije kome Tesla pripada.
Pravo pitanje je: šta bi Tesla mislio o društvima koja se više trude da ga prisvoje nego da razumiju šta znači štititi znanje, slobodnu misao, izumitelje, nauku i ljude koji vide dalje od svoje epohe?
Jer Tesla nije opomena samo zbog toga što je bio genije.
Tesla je opomena zato što je bio genije kojeg je svijet trebao, ali ga nije znao ljudski sačuvati.
I zato, kada danas ambasade, države, muzeji i portali slave 170. rođendan Nikole Tesle, treba reći i ovo:
Sretan rođendan čovjeku koji je osvijetlio svijet.
I sramota svijetu što je tako često ostavljao svoje najveće umove u mraku.
