Početkom 90-ih godina grupa naučnika i avanturista pokušala je uraditi nešto što je tada zvučalo kao naučna fantastika.
Napraviti potpuno zatvoren svijet u kojem bi ljudi mogli živjeti bez pomoći spoljnog svijeta.
Ideja je bila jednostavna, ali suludo ambiciozna:
Ako čovječanstvo jednog dana želi kolonizovati Mars ili živjeti u svemiru, prvo mora dokazati da može preživjeti u zatvorenom ekosistemu na Zemlji.
Tako je nastao Biosphere 2.
I skoro se pretvorio u noćnu moru.
Osam ljudi zatvorilo se u “drugi svijet”
Dana 26. septembra 1991. godine, četiri muškarca i četiri žene ušli su u ogromnu staklenu konstrukciju u pustinji Arizone.
Vrata su zatvorena.
Plan je bio da unutra ostanu pune dvije godine.
Unutar kompleksa nalazili su se:
- mini okean
- kišna šuma
- pustinja
- močvara
- farma
- hiljade biljnih i životinjskih vrsta
Sve je trebalo funkcionisati kao mala verzija Zemlje.
Zato je projekat dobio ime “Biosphere 2”.
Jer je “Biosphere 1” — sama planeta Zemlja.
A onda je kiseonik počeo nestajati
Prvih mjeseci eksperiment je djelovao spektakularno.
Mediji su ga pratili kao budućnost čovječanstva.
Ali ubrzo su počeli problemi.
I to veoma ozbiljni.
Nivo kiseonika unutar zatvorenog sistema počeo je misteriozno padati.
Sa normalnih 20,9%, pao je na oko 14%.
To je približno kao da pokušavate živjeti na ekstremno velikim nadmorskim visinama.
Ljudi su postajali:
- iscrpljeni
- zbunjeni
- depresivni
- fizički slabi
Neki su jedva mogli normalno razmišljati.
Naučnici nisu odmah znali šta se događa
To je bio najstrašniji dio.
Kiseonik nije “nestao odjednom”.
Polako je curio iz njihovog svijeta kao neka nevidljiva bolest.
Kasnije su istraživači otkrili da su mikroorganizmi u zemlji trošili ogromne količine kiseonika, dok je beton unutar kompleksa hemijski vezivao ugljik-dioksid i dodatno remetio ravnotežu atmosfere.
Drugim riječima:
Sistem koji je trebao imitirati Zemlju pokazao se mnogo kompleksnijim nego što su ljudi mislili.
Glad, sukobi i psihološki haos
Problemi nisu bili samo atmosferski.
Posade nisu uspjele proizvesti dovoljno hrane.
Ljudi su konstantno bili gladni.
Mnoge životinjske vrste unutar sistema su izumrle, dok su se insekti poput mrava i žohara nekontrolisano širili.
A onda su počeli i međusobni sukobi.
Grupa se podijelila na dvije zaraćene frakcije koje gotovo nisu razgovarale jedna s drugom.
Eksperiment koji je trebao pokazati budućnost čovječanstva počeo je ličiti na psihološki triler.
Ipak — možda nije bio potpuni neuspjeh
Iako se Biosphere 2 često opisuje kao “propali eksperiment”, mnogi naučnici danas tvrde da je projekat zapravo dao ogromnu količinu vrijednih podataka.
Pokazao je koliko je Zemljin ekosistem nevjerovatno složen.
I koliko ljudi još uvijek slabo razumiju ravnotežu života na vlastitoj planeti.
Možda je najvažnija lekcija bila veoma jednostavna
Ljudi često govore o kolonizaciji Marsa kao da je to samo tehnološki problem.
Ali Biosphere 2 pokazao je nešto mnogo dublje:
Mnogo je lakše uništiti ekosistem nego ga stvoriti.
I možda čovječanstvo još uvijek nije dovoljno svjesno koliko je planeta Zemlja zapravo savršeno podešen sistem.
Jer osam ljudi u Arizoni pokušalo je napraviti mali umjetni svijet.
I skoro ostalo bez zraka usred njega.
