Ako postoji bend koji je definisao termin „alternativa“ u njegovom najčistijem obliku, to je Faith No More.
Dok su kasne osamdesete bile rezervisane za natapirane frizure i generički heavy metal, petorica momaka iz San Francisca su odlučila da u jedan lonac ubace funk, metal, rap, jazz i soul. Rezultat? Muzička revolucija koja je zauvijek promijenila DNK modernog roka.
Mike Patton: Glas koji ima hiljadu lica
Iako je bend počeo sa Chuckom Mosleyjem (koji nam je dao kultni album „Introduce Yourself“), prava eksplozija se desila 1989. godine kada u bend ulazi mladi Mike Patton. Sa rasponom glasa od šest oktava i harizmom koja se graniči sa genijalnošću i ludilom, Patton je postao katalizator koji je FNM gurnuo u stratosferu. Album „The Real Thing“ donio je megahit „Epic“, spot koji je MTV vrtio do besvijesti, dokazujući da repovanje preko teških rifova može zvučati vrhunski.
Angel Dust: Samoubistvo iz zasjede ili remek-djelo?
Umjesto da nastave putem komercijalnog uspjeha, FNM su 1992. objavili „Angel Dust“. Mračan, bizaran, eksperimentalan i nevjerovatno kompleksan, ovaj album je zbunio izdavačku kuću, ali je zacementirao njihovu poziciju kao vizionara. Pjesme poput „Midlife Crisis“ i njihova obrada „Easy“ od Commodoresa pokazale su da bend može biti istovremeno najbrutalniji i najnježniji entitet na sceni. To je bio kôd koji su kasnije kopirali svi – od Korn-a do Deftones-a.
Zanimljivosti iz arhiva
FNM su poznati po svom sarkazmu i odbijanju da igraju po pravilima šoubiznisa. Jeste li znali da su se članovi benda često svađali oko toga ko najviše mrzi pesmu „Epic“? Ili da je klavijaturista Roddy Bottum bio jedan od prvih otvoreno deklarisanih gay muzičara u metal svijetu, razbijajući predrasude brzinom svojih prstiju? Čak i nakon raspada 1998. i velikog povratka 2009. godine, ostali su isti – nepredvidivi, drski i tehnički savršeni.
Nasljeđe bez roka trajanja
Faith No More nisu samo bend; oni su filozofija slobode. Pokazali su nam da se možeš šaliti sa pop-kulturom dok istovremeno stvaraš umjetnost koja traje decenijama. Od albuma „King for a Day… Fool for a Lifetime“ do povratničkog „Sol Invictus“, FNM su ostali dosljedni svojoj jedinoj fiksnoj tački – promjeni. Uzmi kafu, pojačaj zvučnike i pusti da te Pattonov vrisak podsjeti zašto je važno ostati svoj u svijetu kopija.
