Izjava francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o presretanju tankera Tagor u Atlantiku ponovo je otvorila jedno od najosjetljivijih pitanja moderne geopolitike.
Ko zapravo odlučuje šta je legalno na otvorenom moru?
I kada provođenje sankcija postaje demonstracija sile?
Šta se dogodilo?
Francuska ratna mornarica saopćila je da je presrela tanker Tagor, brod koji se prema navodima Pariza nalazi pod međunarodnim sankcijama i koji je plovio iz Rusije.
Operacija je izvedena na Atlantiku uz podršku saveznika, uključujući Veliku Britaniju.
Macron tvrdi da je sve provedeno:
- u skladu s međunarodnim pravom
- u skladu s pravom mora
- radi provođenja sankcija protiv Rusije
Francuski predsjednik također navodi da ovakvi brodovi pomažu finansiranje rata u Ukrajini te predstavljaju potencijalnu prijetnju za okoliš i sigurnost pomorskog saobraćaja.
Međutim, druga strana priče izgleda potpuno drugačije
Kritičari ovakvih akcija postavljaju vrlo jednostavno pitanje:
Ako jedna grupa država sebi daje pravo da na otvorenom moru zaustavlja brodove drugih država zbog vlastitih političkih odluka, kako se to razlikuje od historijskih primjera pomorske prisile?
Jer sankcije nisu isto što i odluka Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Nisu sve države svijeta prihvatile iste sankcije protiv Rusije.
Nisu ni sve članice međunarodne zajednice saglasne oko njihovog provođenja.
“Pravo” često zavisi od toga ko ima mornaricu
Ovo je stara dilema međunarodnih odnosa.
Velike sile gotovo uvijek tvrde da djeluju u skladu s pravilima.
Njihovi protivnici gotovo uvijek tvrde da je riječ o zloupotrebi moći.
Britanska imperija je nekada govorila da štiti slobodu plovidbe.
Sjedinjene Američke Države danas često koriste sličnu argumentaciju.
Rusija koristi vlastitu.
Kina svoju.
I gotovo svi tvrde da postupaju u skladu s međunarodnim pravom.
Kako bi izgledala obrnuta situacija?
Zamislimo da ruska ili kineska mornarica zaustavi tanker koji prevozi robu prema Evropi.
Obrazloženje?
Kršenje njihovih sankcija.
Njihovih sigurnosnih interesa.
Njihovog tumačenja međunarodnog prava.
Vrlo je vjerovatno da bi reakcija Zapada bila potpuno drugačija.
I upravo tu kritičari vide problem.
Ne u samoj akciji.
Nego u selektivnoj primjeni principa.
Svijet ulazi u novu eru pomorskih sukoba
Bez obzira na stav prema Rusiji ili Ukrajini, jedna stvar postaje očigledna.
Mora i okeani ponovo postaju geopolitičko bojno polje.
Nekada su se tamo sukobljavale imperije.
Danas se sukobljavaju:
- sankcije
- trgovinski putevi
- energetski interesi
- geopolitički blokovi
I svaka nova zapljena ili presretanje broda dodatno povećava rizik od šire konfrontacije.
Pitanje koje ostaje
Francuska tvrdi da provodi međunarodno pravo.
Kritičari tvrde da je riječ o politici sile upakovanoj u pravni jezik.
Istina vjerovatno zavisi od toga koga pitate.
Ali jedna stvar je sigurna.
U svijetu velikih sila granica između “provođenja prava” i “nametanja volje” često je mnogo tanja nego što političari vole priznati.
