Postoje porazi.
Postoje neugodni porazi.
Postoje porazi koji peku danima.
A onda postoji onaj poseban, italijanski nivo sportske paranoje kada vidiš da je Bosna i Hercegovina, koju si nekidan uspio nekako izgubiti, odigrala samo 1:1 protiv Paname.
I tada više nije problem Panama.
Nije problem ni Bosna.
Nije čak problem ni rezultat.
Problem postaje egzistencijalan.
Problem postaje: šta smo mi, jebote, onda izgubili?
Jer upravo tu počinje italijanski sportski horor.
BiH pobijedi Italiju — dobro, hajde, desi se, prijateljska je, testira se, novi selektor, novi sistem, igrači umorni, planete nisu bile poravnate, trava je bila previše zelena, sudija je disao sumnjivo…
A onda BiH odigra remi s Panamom.
I tu kod Italijana kreće totalni raspad narativa.
Nije više pitanje što je BiH igrala s Panamom, nego šta ste vi radili s BiH
Ovo je onaj trenutak kada prosječni italijanski navijač sjedi, gleda ekran i pokušava matematički objasniti nešto što se ne može objasniti.
Ako je Bosna pobijedila Italiju, a onda nije mogla pobijediti Panamu, to automatski znači da su u Rimu, Milanu, Napulju i Torinu svi zaključili isto:
Bastoni, Cristante i Gattuso moraju na ispitivanje.
Ne zbog jednog poraza.
Nego zbog narušavanja osnovnog osjećaja nacionalne fudbalske nadmoći.
Jer Italijan može podnijeti poraz.
Ali teško podnosi konfuziju.
A Bosna mu je sada dala baš to.
Čistu konfuziju u tečnom obliku.
Bosna je, ukratko, uradila ono što Bosna uvijek radi
Mi smo narod koji je sposoban pobijediti jačeg i onda se protiv slabijeg ponašati kao da smo zaboravili gdje smo parkirali vlastiti identitet.
To je naš folklor.
To nije kvar.
To je fabrička postavka.
Bosna te može obradovati protiv velikog protivnika, pa te tri dana kasnije natjerati da gledaš u zid i pitaš se zašto sebi to radiš.
U tome i jeste čar našeg fudbala.
Mi ne nudimo stabilnost.
Mi nudimo emocionalni MMA.
I zato je italijanska reakcija toliko smiješna.
Oni pokušavaju racionalno razumjeti tim koji nije pravljen za racionalno razumijevanje.
Italijani sada gledaju Panamu kao forenzički dokaz
Do jučer je Panama bila samo reprezentacija.
Danas je u italijanskim očima postala dokazni materijal.
Ne igra više Panama protiv BiH.
Igra Panama protiv ostataka italijanskog samopouzdanja.
Svaki pas Paname je novi šamar.
Svaki duel je pitanje za italijanske sportske emisije.
Svaki kadar rezultata 1:1 je interni disciplinski postupak protiv svih koji su izgubili od Bosne.
Negdje već zamišljam naslov na nekom njihovom portalu:
“Kako smo uspjeli izgubiti od ekipe koja ne može slomiti ni Panamu?”
A odgovor je jednostavan:
zato što ste igrali protiv Bosne, care.
A Bosna nije reprezentacija.
Bosna je stanje svijesti.
Gattuso je vjerovatno već psovao i televizor i geografiju
Poseban je užitak zamišljati Gattusa kako gleda ovaj rezultat.
Čovjek vjerovatno ne psuje samo igrače.
Psuje kontinent.
Psuje meteorologiju.
Psuje prijateljske utakmice.
Psuje fudbal kao koncept.
Psuje činjenicu da je Panama uopće registrovana kao država sposobna da Bosni otkine bod.
Jer ako si već izgubio od BiH, onda bi ti barem trebalo biti malo lakše kad vidiš da je BiH ozbiljna sila.
Ali ne.
Bosna ti ne daje ni to zadovoljstvo.
Bosna te prvo zvekne, a onda ode odigrati remi koji potpuno ponizi tvoju sposobnost objašnjavanja svijeta.
Zato je italijanski bijes zapravo kompliment Bosni
Realno gledano, ovakve reakcije su na neki čudan način kompliment.
Jer znače da je Bosna i Hercegovina ostavila trag.
Nije to više ono rutinsko “ma dobro, prijateljska je”.
Ne.
Ovo je već ono pravo sportsko peckanje.
Ovo je ono kada se navijači druge zemlje osjećaju izdano od vlastite ekipe jer ste im vi poremetili unutrašnji mir.
A to je divno.
Posebno kad dolazi od fudbalske nacije kao što je Italija, koja je navikla da gleda druge odozgo, pa joj sad Bosna dođe kao neka balkanska greška u matrici.
Zaključak: nije problem Panama, problem je Bosna
Na kraju, poruka je jednostavna.
Italijani nisu poludjeli zbog remija BiH s Panamom.
Poludjeli su jer taj remi retroaktivno još gore izgleda njihov poraz od Bosne.
I sad više ne znaju jesu li izgubili od dobre ekipe, lude ekipe ili ekipe koja se hrani isključivo haosom.
Tačan odgovor je:
od sve tri.
Bosna i Hercegovina je tim koji može pobijediti Italiju, pa onda remizirati s Panamom i pritom natjerati tu istu Italiju da traži hapšenje pola vlastitog fudbalskog sistema.
I iskreno?
To je toliko bosanski da ljepše ne može.
