Naučnici otkrili mikroorganizam koji se pretvara u kanibalskog „superdžina“: Jede vlastite srodnike kada nestane hrane

Foto: Antiportal.ba

Naučnici su otkrili neobičan morski mikroorganizam koji se, kada ostane bez dovoljno hrane, pretvara u svojevrsnog kanibala i počinje proždirati vlastite srodnike.

Riječ je o jednostaničnom organizmu nazvanom Euplotes gigatrox, koji većinu svog života provodi potpuno bezazleno, hraneći se bakterijama u morskoj vodi. Međutim, istraživači su otkrili da se pojedine ćelije pod određenim uslovima mogu pretvoriti u znatno veće i agresivnije oblike koji napadaju druge pripadnike iste vrste.

„Ovo je jedna ćelija koja radi nešto što obično povezujemo s razvojem životinja“, rekao je biolog Ben Larson sa Politehničkog instituta Rensselaer u SAD-u.

Rezultati istraživanja objavljeni su u uglednom naučnom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS).

Sve je izgledalo normalno, a onda su se pojavili „superdivovi“

Mikroorganizam je otkriven u uzorcima morske vode prikupljenim na karipskom ostrvu Curaçao.

Naučnici su ga mjesecima uzgajali u laboratoriji, u umjetno pripremljenoj morskoj vodi bogatoj hranjivim materijama i bakterijama.

U početku ništa nije ukazivalo da se radi o neobičnoj vrsti.

Međutim, nakon nekoliko mjeseci istraživači su primijetili da pojedine ćelije iznenada počinju nekontrolisano rasti.

Dok obične ćelije dosežu prosječnu dužinu od oko 54 mikrometra, takozvani „superdžinovi“ narastu na približno 140 mikrometara, gotovo tri puta više od normalne veličine.

Problem za ostale jedinke nije bila samo njihova veličina.

Nakon transformacije počinjali su loviti i jesti druge ćelije.

Kanibalizam svakih deset minuta

Istraživanje pokazuje da su superdžinovi koristili svoju masu kako bi sustigli manje jedinke, zarobili ih i doslovno progutali.

Prema procjenama naučnika, jedan superdiv mogao je pojesti jednu ćeliju svakih desetak minuta.

„Kod kanibalističkog hranjenja predatorske ćelije doslovno pregaze normalne jedinke dok ih ne uvuku u usni otvor, nakon čega ih progutaju“, navodi se u studiji.

Takvo ponašanje potpuno se razlikuje od njihovog uobičajenog načina ishrane, kada filtriraju bakterije iz vode.

Svaka prednost ima svoju cijenu

Iako postaju uspješniji lovci, superdžinovi istovremeno gube jednu važnu sposobnost.

Ne mogu plivati.

Normalni oblici ovog organizma kreću se kroz vodu spiralnim pokretima i relativno su pokretljivi.

Superdžinovi su, međutim, preteški za takvo kretanje. Oni mogu loviti samo po površinama, krećući se u krugovima.

Kada ih naučnici odvoje od podloge, bespomoćno plutaju dok ponovo ne dotaknu neku površinu.

„Formiranje superdžinova predstavlja kompromis. Ove ćelije postaju bolji predatori, ali znatno lošiji plivači“, objašnjava Larson.

Transformacija traje samo jedan dan

Zanimljivo je da ova „mračna faza“ nije trajna.

Naučnici su primijetili da se svi superdžinovi vraćaju u normalan oblik u roku od 24 sata.

Nakon toga prolaze kroz period tokom kojeg se neko vrijeme ne mogu ponovo pretvoriti u divovske kanibale.

Genetske analize pokazale su da se tokom transformacije aktiviraju posebne grupe gena koje kontrolišu rast, ponašanje i povratak u normalno stanje.

Glad pokreće „gospodina Hydea“

Istraživači vjeruju da je ključni okidač nedostatak hrane.

Dok bakterija ima u izobilju, superdžinovi se gotovo nikada ne pojavljuju.

Tek kada populacija dostigne maksimum i zalihe hrane počnu nestajati, mali broj ćelija prelazi u agresivni oblik i okreće se kanibalizmu.

Zanimljivo je da superdžinovi nikada ne čine više od pet posto ukupne populacije.

Naučnici smatraju da se radi o svojevrsnoj strategiji preživljavanja. Kada resursi postanu oskudni, mali dio populacije prelazi u predatorski režim kako bi povećao šanse vrste za opstanak.

Horor priča koja se odvija pod mikroskopom

Istraživanje otkriva koliko složeni mogu biti organizmi koje ljudsko oko ne može ni vidjeti.

Iako se radi o jednoj jedinoj ćeliji, Euplotes gigatrox pokazuje ponašanja koja više podsjećaju na životinje nego na mikroorganizme.

Naučnici vjeruju da bi ovo otkriće moglo pomoći u razumijevanju načina na koji ćelije kontrolišu svoj razvoj, veličinu i ponašanje.

Za sada je sigurno samo jedno — čak i u jednoj kapi morske vode vode se bitke koje više podsjećaju na naučnofantastični horor nego na svijet mikroba.