Gledaš mapu Evrope.
Sve zeleno gore.
Sve crveno dole.
I negdje između — mi.
Gdje je Bosna i Hercegovina
Prema World Press Freedom Index 2026:
BiH — 53. mjesto
Na papiru?
sredina
U realnosti?
ni tamo, ni ovamo
To je ona pozicija koju svi u BiH savršeno poznaju:
“nije najgore… ali nije ni dobro”
Lideri: svijet koji nema veze s nama
Na vrhu Evrope:
Norveška — 1. mjesto
Danska — 2.
Estonia — 3.
Tu je sloboda medija:
sistemska
zaštićena
normalna
Kod njih novinar pita pitanje.
Kod nas novinar razmišlja:
“da li mi treba ovo u životu?”
Region: ogledalo Balkana
E sad dolazi zanimljiv dio.
Hrvatska — oko 41.
Srbija — oko 90.
Crna Gora — oko 45.
Sjeverna Makedonija oko 71.
I onda BiH:
53.
Drugim riječima:
nismo najgori u komšiluku
ali to nije neko takmičenje koje želiš pobijediti
Dno: gdje prestaje sloboda
A onda pogledaš istok:
Rusija — 172
Turska — 163
Bjelorusija — 165
Tu više nema:
medija
pitanja
slobode
Tu ima samo:
narativ
I to jedan.
BiH: sloboda na rate
E sad realno.
Šta znači 53. mjesto?
To znači:
imaš medije
imaš portale
imaš glasove
Ali:
imaš pritiske
imaš političke utjecaje
imaš autocenzuru
I to je ključ.
Ne mora ti niko zabraniti da pišeš.
Dovoljno je da znaš šta slijedi poslije.
Najveći problem: navika
Najopasnija stvar u BiH nije cenzura.
Nego navika na nju.
“ma pusti”
“ne diraj to”
“znaš kako ide”
I tako sloboda polako postane:
formalna
Ali ne i stvarna.
Ironija cijele priče
BiH je zemlja gdje:
svi pričaju o slobodi
svi kritikuju vlast
svi “znaju istinu”
Ali rijetko ko ima stvarnu moć da nešto promijeni.
I to je razlika između:
slobode govora
i slobode utjecaja
Zaključak
BiH nije diktatura.
Ali nije ni slobodna onoliko koliko misli.
Mi smo:
između sistema i haosa
između slobode i pritiska
između “možeš reći” i “ali pazi šta kažeš”
I možda je to najprecizniji opis:
sloboda — ali uz fusnotu
