Bosna i Hercegovina je pobjedom protiv Katara 3:1 uradila ono što je morala.
I strani mediji su to jasno prepoznali.
Britanski Guardian piše da je BiH “na pragu nokaut faze” nakon pobjede u Seattleu, posebno ističući spektakularan pogodak 18-godišnjeg Kerima Alajbegovića i treći gol Ermina Mahmića, koji je ponovo pokazao da Barbarez ima nove adute u ekipi. Guardian navodi i da bi BiH sada mogla igrati protiv Sjedinjenih Američkih Država u šesnaestini finala.
Reuters je prije utakmice naglašavao da Barbarez najavljuje napad, a ne čekanje, jer Bosni remi nije bio dovoljan. Upravo se to i dogodilo: Zmajevi nisu igrali na kalkulaciju, nego na pobjedu.
Posebno je zanimljivo kako se mijenja ton oko reprezentacije BiH.
Prije nekoliko dana, nakon poraza od Švicarske, dio regionalnih medija pisao je o pasivnoj igri i problemima u organizaciji. Hrvatski Večernji list je tada naglašavao da BiH poslije poraza od 4:1 mora pobijediti Katar u posljednjem kolu.
Danas je priča potpuno drugačija.
BiH više nije reprezentacija koja “mora pobijediti”.
BiH je reprezentacija koja je pobijedila.
Od italijanskog čuda do američke nokaut faze
Srbijanski mediji su još nakon plasmana na Mundijal pisali da je Bosna i Hercegovina napravila “nogometno čudo” izbacivanjem Italije, a portal Danas je tada naglašavao da su Zmajevi priredili veliko iznenađenje i vratili se na Svjetsko prvenstvo nakon 12 godina.
Sada ta priča dobija nastavak.
Više se ne govori samo o čudu iz kvalifikacija.
Govori se o reprezentaciji koja je preživjela grupu, odgovorila kada je bilo najteže i sada čeka rasplet za nokaut fazu.
To je možda i najveća promjena u percepciji.
Bosna više nije samo emotivna priča dijaspore, povratka i Barbarezovog inata.
Sada je takmičarska činjenica.
Alajbegović i Mahmić kao nova lica Bosne
Strani mediji posebno izdvajaju mlade igrače.
Alajbegović je protiv Katara zabio gol koji će vjerovatno završiti u svim pregledima najljepših pogodaka kola, dok je Mahmić nastavio nevjerovatan niz: dva gola u dvije utakmice na Mundijalu.
To je važan detalj jer pokazuje da BiH nije samo Džeko, Kolašinac i stara garda.
Džeko je i dalje simbol, kapiten i autoritet, ali ova reprezentacija počinje dobijati nova imena.
I to baš na najvećoj sceni.
Regionalni pogled: više nema ismijavanja, sada dolaze kalkulacije
U Hrvatskoj i Srbiji ton će vjerovatno zavisiti od portala do portala.
Dio će, očekivano, naglašavati da je Katar bio slab protivnik.
Dio će isticati da BiH još mora čekati rasplet.
Ali činjenica ostaje jednostavna: Bosna i Hercegovina je završila grupu sa četiri boda.
A četiri boda na Mundijalu sa 48 reprezentacija znače da se više ne piše o eliminaciji, nego o mogućem protivniku u nokaut fazi.
To je velika razlika.
Prije Katara, pitanje je bilo da li BiH ima snage da ostane živa.
Poslije Katara, pitanje je protiv koga će igrati ako prođe dalje.
A to je već sasvim druga dimenzija Mundijala.
Bosna je, ukratko, uradila ono što velike reprezentacije rade kada moraju.
Pobijedila je utakmicu koju nije smjela izgubiti.
