Hronika budnih
Jedna žena nije znala ime Ane Ahmatove. Znala je samo da pored nje, pred lenjingradskim zatvorom, stoji neko ko možda umije riječima obuhvatiti ono pred čim su sve druge riječi zanijemjele. “A ovo – možete li opisati?”, upitala je. “Mogu”, odgovorila je Ahmatova. Iz tog odgovora nastao je “Rekvijem” — poema o odvođenju, čekanju, presudama […]
Neki pjesnici obilaze svijet da bi ga razumjeli. Emily Dickinson nije morala nikud — svijet je dolazio u njenu sobu, prerušen u smrt, Boga, pticu i tišinu. Rođena 1830. u Amherstu, u američkoj državi Massachusetts, živjela je gotovo nevidljivo, povučeno, izvan književnih salona i javnih ceremonija. Za života je objavila tek mali broj pjesama, često […]
Jezik kod Maka Dizdara ne služi da objasni svijet, nego da ga razotkrije, sloj po sloj, dok ne ostane samo ono što ne znamo imenovati. Nema tu sigurnog tla, nema riječi koje će nas utješiti — samo osjećaj da smo već u nečemu što je veće od nas, i da nema povratka. Kao ptica sjediNa […]
On je bio onaj koji je hodao između kafanskog dima i zvjezdanih maglina, vječiti prognanik koji je u iznošenom kaputu nosio čitave svjetove. Tin Ujević nije bio samo pjesnik on je bio institucija samoće, mag riječi i najučenija skitnica naše književnosti. Njegova dubina nije bila u biografskim podacima, već u toj strašnoj sposobnosti da spoji […]
Foto Nila Štambuk Svrdlin Srele smo se u Trebinju, gradu koji još vjeruje da je sunce dovoljno da objasni sve. I možda baš zato razgovor s Nilom Štambuk Svrdlin mora početi tu, u tom svjetlu koje više nije dovoljno da objasni bilo šta, a kamoli sve. U gradu gdje se i tišina mjeri sjenkom platana […]
Nila Štambuk Svrdlin piše stihove koji škripe poput stare mašine za šivanje i režu poput gelera. Njen poetski svijet je postpokaliptična prodavnica u kojoj se umjesto robe nude dronjci Pandorine kutije, a umjesto utjehe – nalaz. To je poezija koja ne trpi višak pridjeva, jer je u jeku ratne krađe svaka riječ dragocjenost, svaki zarez […]
Neke knjige se ne čitaju, one se proživljavaju kao niz sporih, neizbježnih potresa. Zbirka poezije “Mali svakodnevni padovi” autora Đorđa Krajišnika (u izdanju izdavačke kuće Enklava) je precizna dijagnoza stanja u kojem se gravitacija ne odnosi na fiziku, već na dušu. Krajišnik ne piše o herojima, niti o pobjedama. On piše o onome što ostaje […]
Vazduh u ovoj crkvi bez krova ima okus hladnog željeza i tamjana koji se povukao u pore kamena prije tri rata. Sjedim na rubu srušenog oltara, dlanovi mi mirišu na vlagu i prašinu. Moja pitanja više nisu na papiru – ona su u mom grlu, teška i ugljenasta, kao da sam progutala pepeo vlastite zbunjenosti. […]
Neke knjige se ne čitaju, one se proživljavaju kao niz sporih, neizbježnih potresa. Zbirka poezije “Mali svakodnevni padovi” autora Đorđa Krajišnika (u izdanju izdavačke kuće Enklava) je precizna dijagnoza stanja u kojem se gravitacija ne odnosi na fiziku, već na dušu. Krajišnik ne piše o herojima, niti o pobjedama. On piše o onome što ostaje […]
Neke knjige se ne čitaju, one se proživljavaju kao niz sporih, neizbježnih potresa. Zbirka poezije “Mali svakodnevni padovi” autora Đorđa Krajišnika (u izdanju izdavačke kuće Enklava) je precizna dijagnoza stanja u kojem se gravitacija ne odnosi na fiziku, već na dušu. Krajišnik ne piše o herojima, niti o pobjedama. On piše o onome što ostaje […]