Drugi svjetski rat ostavio je iza sebe bezbroj izvještaja, fotografija i svjedočanstava.
Ali neka od njih i danas zvuče gotovo nestvarno.
Jedno od takvih napisao je američki ratni dopisnik V. Bernstein 1944. godine nakon susreta s partizanskim snagama pod komandom Josipa Broza Tita.
Njegov opis nije se fokusirao samo na vojnu snagu.
Nego na nešto mnogo neobičnije.
Vojska koja je vezala stotine hiljada vojnika Osovine
Bernstein je u svom izvještaju napisao da Tito komanduje vojskom koja predstavlja jednu od najjačih borbenih organizacija na svijetu.
Prema njegovim navodima, partizanski pokret tada je raspolagao sa oko 36 divizija i držao angažovanim približno 300.000 vojnika sila Osovine na prostoru Jugoslavije.
Takve tvrdnje treba posmatrati u kontekstu ratnog vremena i tadašnjih procjena, ali nema sumnje da je Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije predstavljala jedan od najvećih pokreta otpora u okupiranoj Evropi.
Za razliku od mnogih drugih pokreta otpora koji su djelovali u manjim grupama, partizani su do kraja rata izrasli u vojsku sa stotinama hiljada boraca.
“Titova vojska pjeva”
Međutim, ono što je američkog novinara najviše impresioniralo nije bila brojnost.
Nisu bile ni bitke.
Nisu bile ni vojne operacije.
Bila je to atmosfera među borcima.
Bernstein piše:
“Titova vojska pjeva.”
Za nekoga ko je posmatrao ratne frontove širom svijeta, to je bilo gotovo nevjerovatno.
Govorio je o ljudima koji su prošli kroz:
- okupaciju
- masovne zločine
- glad
- bombardovanja
- gubitak porodica
Pa ipak, nastavljali su pjevati.
Pjesma kao oružje
Partizanske pjesme nisu bile samo zabava.
One su bile dio identiteta pokreta.
Pjevale su se tokom marševa.
Na odmorima između borbi.
U planinama.
U improvizovanim logorima.
U trenucima kada nije bilo dovoljno ni hrane ni municije.
Za mnoge borce pjesma je predstavljala način da sačuvaju moral i vjeru da rat neće trajati zauvijek.
Kako su saveznici gledali na partizane?
Tokom rata zapadni saveznici postepeno su počeli posmatrati partizanski pokret kao najefikasniju antifašističku silu na prostoru Jugoslavije.
Britanske i američke misije boravile su među partizanima i slale izvještaje svojim vladama.
Upravo iz tih izvještaja nastala su brojna svjedočanstva o životu na oslobođenim teritorijama, partizanskim bolnicama i svakodnevici boraca.
Bernsteinov tekst spada među najpoznatije upravo zbog neobične kombinacije vojne analize i ljudske priče.
Više od historijske zanimljivosti
Bez obzira na današnje političke rasprave o Titu, Jugoslaviji i naslijeđu Drugog svjetskog rata, jedno je teško osporiti.
Partizanski pokret bio je jedan od najvećih pokreta otpora u okupiranoj Evropi.
A Bernsteinov zapis ostao je zanimljiv jer ne govori samo o vojsci.
Govori o ljudima.
O ljudima koji su se nalazili usred jednog od najkrvavijih ratova u historiji čovječanstva.
I koji su, uprkos svemu, još uvijek nalazili razlog da pjevaju.
