Sajam knjige bi trebao biti jedno od rijetkih mjesta gdje se čovjek može skloniti od svakodnevne buke.
Mjesto gdje riječ ima prednost nad glasom.
Gdje se razmjenjuju ideje, a ne udarci.
Zato je vijest o tučnjavi u dvorani „Mirza Delibašić” u Skenderiji više od incidenta.
To je poruka.
Prostor koji je trebao biti siguran
Na štandu simboličnog naziva „Lijepa riječ”, umjesto razgovora dogodio se fizički sukob.
Udarci na mjestu gdje bi trebale biti rečenice.
Još teže od same činjenice da je došlo do tučnjave jeste to što su u njoj učestvovale starije osobe.
Ljudi koji bi trebali biti primjer.
Ne samo ponašanja, nego i odnosa prema prostoru u kojem se nalaze.
Gubitak osnovnog osjećaja granice
Postoje mjesta gdje se očekuje drugačije ponašanje.
Škola.
Bolnica.
Kulturni događaj.
Ne zato što je to napisano u pravilima, nego zato što postoji nepisana granica.
Kada se ta granica pređe, problem više nije pojedinačan.
Postaje društveni.
Jer ako ni takvi prostori nisu izuzetak — onda izuzetak više ne postoji.
Djeca koja gledaju
Sajam knjige nije samo događaj za odrasle.
To je prostor gdje roditelji dovode djecu.
Sa uvjerenjem da je to sigurno mjesto.
Mjesto gdje će vidjeti nešto drugačije.
Bolje.
Kada se u takvom prostoru desi nasilje, posljedica nije samo trenutna.
Ona ostaje kao slika.
I pitanje:
Ako se ovo dešava ovdje — gdje se ne dešava?
Tišina koja ostaje
Ovakvi događaji brzo prođu kroz vijesti.
Zamijene ih druge.
Ali osjećaj koji ostaje nije prolazan.
To nije bijes.
Više je razočaranje.
Jer kada se nasilje pojavi tamo gdje mu nikako nije mjesto, teško ga je objasniti kao izolovan slučaj.
Zaključak bez velikih riječi
Sajam knjige nije izgubio svoj smisao zbog jednog incidenta.
Ali jeste izgubio dio povjerenja.
A to je teže vratiti nego organizovati bilo koji događaj.
Jer kultura nije samo ono što se čita.
Nego i način na koji se ponašamo tamo gdje bi trebala početi.
